Pakujem za Ahiret.

Es Selamu alejkum.

26.03.2015.

One koje Allah voli...

Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine. (Bekare, 195)

Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (Bekare, 222)

A jest! Samo onoga ko obavezu svoju ispuni i grijeha se kloni Allah voli. (Ali Imran, 76)

Allah strpljive voli. (Ali Imran, 146)

Zaista, Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali Imran, 159)

Zaista, Allah voli pravedne. (Ma'ide, 42)

Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. (Saff, 4)

Gospodara svoga molim, da budem od onih koje On Uzvišeni voli.

I za Njegovim zadovoljstvom čeznem,

da budem voljena od Voljenoga dovim...

19.03.2015.

Pet načina kako da prestanete osuđivati druge ljude

Ukoliko razmišljaš u sebi  ‘Ja sam bolji od tebe’ dok te upoređuju sa nekim drugim, razmisli o sljedećem:

  1. Razmotri izreku - “Pojedini sveci imaju prošlosti i mnogi grješnici imaju budućnost“

Nijednoj osobi nije garantovano da će biti ‘svetac’ cijelog života. Ali vrata Allahovog oprosta su uvijek otvorena i posebno su prilagođena za one koji počine greške i pokaju se, te nastoje promijeniti se, čak i ukoliko je to uvijek iznova.

  1. Razmislimo o našim grijesima i nedostacima.

O, čekaj, ne možeš se nijednog sjetiti? Ukoliko ne možemo, onda nas je šejtan prevario i u gorem smo stanju od onih čije očite grijehe opažamo.

  1.  Sjetite se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude oholosti i koliko zrno gorušice.“ (Buhari)

Ponekad djela koja vidimo kod drugih mogu biti grijeh, ali ne mogu biti toliko ozbiljni kao sam problem oholosti. U želji da drugi počnu da se ponašaju kao da su stanovnici Dženneta, budimo oprezni da sami ne postanemo oni kojima je Džennet zabranjen. Da nas Allah od toga sačuva.

  1. Zapitajmo se – Da li je ta osoba roditelj?

Ako jesu, a mi još nismo, oni su već nekoliko svjetlosnih godina ispred nas. Ukoliko je majka, Džennet je potencijalno ispod njenih nogu. Ako su majka ili babo, onda za svako dobro kojem su podučili svoje dijete i ono bude postupalo po naučenom, oni će dobijati nagrade za to. Kako se onda možemo porediti sa tim? Ukoliko su oni roditelji, a i mi, razmislite – koje veliko djelo njihovo potomstvo može učiniti samo od jedne lekcije koja ih je ta osoba naučila?

       5. Podsjetimo se - Mi nemamo pojma o tome kroz šta ta osoba prolazi ili odakle zapravo dolaze.

Koliko je osoba bukvalno dobijalo batine kako bi naučili da klanjaju, koliko njih je bilo pod pritiskom da nosi hidžab ili seksualno zlostavljano od strane ‘vjernika’, pojedinca? Naša kratka interakcija sa pojedincima nije prolaz u njihovo porijeklo i borbe iz prošlosti. Mi ne poznajemo bol kroz koji prolaze. I ponekad, zbog tih vrlo bolnih iskustava, ljudi ostave praktikovanje islama ili napuste islam u potpunosti. Ali ponekad izaberu da se vrate. I kada to urade, onda im je potrebno vremena. Oni moraju proći kroz svoje emocije, otrovne odnose koji su prvobitno i izazvali raskol sa islamom i poteškoće da pronađu svoj prostor u džematu nakon što su ga napustili za neko vrijeme. I sve je to džihad. Svakodnevno oni vode svoje interne bitke.

Ono kroz šta oni prolaze ne može se porediti sa mladićem ili djevojkom koji su odrasli u porodici privrženoj vjeri koja je uvijek pružala podršku, koja je bila dio njegovane džamijske zajednice, koja je išla u mekteb još od vrtića i pohađala svakodnevno časove Kur’ana. Dvadesetgodišnji hafiz može biti impresivan, da ga Allah nagradi i podigne njegov status, ali to nužno ne znači da je on bliže Allahu ili da je stekao više nagrada nego onaj Allahov rob koji se bori  sa nevjerovatnim teškoćama i bori se da se vrati na pravi put.

Dakle, šta mi možemo učiniti kada onaj osjećaj ‘svetiji od tebe’ se javi?

Razmislite - Omer, r.a., je nekada bio neprijateljski nastrojen islamofob koji je tukao svog slugu jer je vjerovao u Allaha. Sada, on je poznat kao jedan od onih kojima je Poslanik, s.a.v.s., obećao Džennet. Da li bi on bio naš uzor da smo ga znali prije islama? Možda ne. Ali pogledajte ko je on postao. Znate li zašto? Jer, Allahovom uputom i milosti, on je imao učitelja i džemat koji mu je pomogao da iskaže svoj puni potencijal.

To je ono što mi moramo biti drugima a i dozvoliti drugima da budu za nas. Budite mentor pun ljubavi. Budite prijatelj koji daje podršku. Budite ohrabrujući savjetnik. Budite rame za plakanje i oslonac.  Vaša fenomenalna ljubav za islam i ‘muslimanstvo’ će se jednostavno pokazati kroz vaše akcije da budete na raspolaganju drugima na ohrabrujući, pravi način.  Ako je primjenljivo, kada je osoba spremna onda će vas i pitati o islamu i potražiti vašu pomoć da postane najbolji musliman što je to moguće, inšAllah. Ili možda će biti otvoreniji da slušaju vaše iskrene, nježne savjete o nečemu zbog čega ste zaista zabrinuti iz vaše ljubavi prema njima. Ova perspektiva ne znači da ne moramo savjetovati druge kada smo za njih zabrinuti, to jednostavno znači da to radimo, ali bez osuđivanja i da to radimo na metodičan mudar način.

Budite poput Poslanika,s.a.v.s. Ispunite duboko svoje srce brigom za sreću ljudi na oba svijeta gdje jednostavno neće imati mjesta za osudu ili oholost. I možda, zbog vašeg iskrenog prihvatanja drugih, uskoro ćete pronaći da je ta osoba postala sredstvo vaše vlastite upute.


Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
Izvor: AKOS.BA

14.03.2015.

Dobrota se ne može glumiti... ili jesi ili nisi dobar!

Danas razmišljam o dobricama. Dobrota je meni omiljena ljudska osobina. Ona ti učas posla otkrije kakav je neko, jer je jedina osobina koja ne može da se glumi. Čak i kad se odglumi u jednoj situaciji, u drugoj oda svoga glumca koji ne može da iznese svoju „ulogu dobrice“ do kraja. Zato navijam za dobre. Oni su svoji, originalni, uvijek i prema svima isti. Dobri – pa hajd! Ne možeš im ničim natruniti karakter.


Ne znam da li se to može naučiti, postati, ali vjerujem da se dobrice kao dobrice rađaju. Oni koji su samo ponekad dobri i samo za ponekog, oni su mi samo „fini.“ Takvih je danas najviše. No, ima i onih koji nisu ni dobri ni fini, ali koga briga za njih…


Dobar čovjek u svakome vidi samo dobro, a zao zazire od svakoga. Dobar se češće razočara, a zli rijetko iznenadi. Ja uvijek navijam za ove dobre, jer nakon ovog svijeta ima nešto što mnogo duže od njega traje. Dobrog na ovom svijetu znaju često zeznuti, ali zeznu se oni koji misle da sve sve na tome završava. Šta bi mi bez Ravnatelja…

 

Dobro ispliva kad-tad…

Činiti ljudima dobro, a ne dobijati ništa zauzvrat, ni toplu riječ, ni zahvalnost, već naprotiv, drskost i samoljublje, možda i poniženje je uobičajena pojava danas. Insan često stane i zapita se: Zašto ja to radim kad mi ne uzvraća? Kad mu/joj u očima vidim prijezir? Kad se osjetim kao neko kog iskorištavaju i cijede, eksploatišu i ponašaju se u fazonu “baš me za tebe briga!”


Dok god insan ne raščisti sam sa sobom, postavljat će sebi ovakva pitanja.A kako raščistiti?


- Ja sam odlučila da od mene dolazi samo dobro.Kako će ga ko prhvatiti – njegova je stvar.


- Sve što uradim, radim u ime Boga, za Njegovu nagradu. Od ljudskog “hvala” ionako nemam nikakve koristi. “Ko uradi i koliko trun dobra, vidjet će ga. A ko uradi i koliko trun zla, vidjet će ga.” (Sura Zilzal)


- Radit ću dobro da bi moja duša osjetila lezet dobrog učinjenog djela.Mir, zadovoljstvo sobom, snagu.


- Radit ću dobro da bih ti pokazala da sam bolja/lji od tebe. Ja ne šaram, malo ovako malo onako, kod mene nema bućkuriša.Dobro – i to je to.A ti biraj svoj put.


-Radit ću dobro zato što sam ja odgovorna samo za svoja djela.


Neću ja biti pitana zašto drugi nešto rade ili ne rade i zato ću ja svoj ‘ispit’ spremati i nastojati činiti kako treba ono čime sam ja zadužena i za šta sam odgovorna.


- Radit ću dobro da bih te navikla da od mene drugo ne možeš ni dobiti. Ako te išta promijeni prema meni, to će, kad tad.Ako ne dok sam živa, onda kad me ne bude, a ti ostaneš možda iza mene i pomisliš – “Nisam bio/la fer.” Bolje neka tebe grize savjest zbog odnosa prema meni, nego mene prema tebi.


- Radit ću dobro taman ti nikad ne skotao/la to, uzimao ga zdravo za gotovo, jer ja nisam vrba koju svako savija kako mu se prohtije. Moja odluka o dobru je moj karakter.To sam ja. I ne želim biti niko drugi.


Sara Sabri

(Iz knjige “Šapućem ti kao Sara Sabri 1“, Sarajevo, 2015.)

11.03.2015.

Vaš zadnji dan na dunjaluku...

Čitala sam na jednoj internetskoj stranici mišljenja i odgovore ljudi na isto postavljeno pitanje, tj. kako biste iskoristili svoj zadnji dan u životu. Mnogi su se ismijavali sa tim pitanjem, drugi su pisali da bi ludovali, a jako mali broj njih pisao je kako bi te zadnje sate proveo sa voljenima, moleći se Bogu...

Zamislite da vam je rečeno da je danas vaš zadnji dan na ovome svijetu. Imate slobodnu volju da činite šta želite, odriješene ruke i dvadeset četiri sata na raspolaganju. Kako biste ih iskoristili?

Mnogi ljudi žive pod parolom “jednom se živi”, pa nastoje da svoje vrijeme i boravak na dunjaluku iskoriste onako kako oni smatraju da je najbolje, kako bi “ludovali”, živjeli “punim plućima”, ne plašeći se Boga i ne stideći se ljudi. Čitala sam na jednoj internetskoj stranici mišljenja i odgovore ljudi na isto postavljeno pitanje, tj. kako biste iskoristili svoj zadnji dan u životu. Mnogi su se ismijavali sa tim pitanjem, drugi su pisali da bi ludovali, a jako mali broj njih pisao je kako bi te zadnje sate proveo sa voljenima, moleći se Bogu.

Jeste li razmislili o mom pitanju? Šta biste činili da je danas vaš zadnji dan na dunjaluku? A šta ako to zaista jeste tako? Šta ako će upravo neko od onih koji pročitaju ovaj tekst i moje riječi i pitanja upućena vama, biti od onih po čiju će dušu doći Melek smrti u roku od dvadeset četiri sata? Šta ako ste vi ta osoba?

Jeste li spremni da dočekate Meleka smrti? Jeste li danas činili istigfar – molili Gospodara za oprost svojih grijeha? Koliko ste Ga se puta danas sjetili? Kakva je vaša veza sa namazom – koliko često svoje čelo spuštate na sedždu pred Stvoriteljem svjetova? Kakav će biti vaš odgovor kada vas upita za namaz? Hoćete li reći da niste imali vremena za to, da su vam utakmica i odlazak u kafić bili preči od izvršenja Njegove naredbe, ili ćete Mu moći reći da vam ništa nije bilo preče od namaza i padanja Njemu na sedždu? 

Kada bi vam u jednu ruku bili dati ključevi cijelog dunjaluka, sa svim njegovim blagom i bogatstvima, i vremenski rok od pedeset osam godina da uživate u tom blagu, a u drugu ruku ključ od džennetskih vrata i mjesto u njemu, sa onim što ljudsko oko nije vidjelo, ljudsko uho nije slušalo, a ljudskom je razumu nedokučivo, zbog silne ljepote, i ponuđeno vam da vječno u tome uživate, koji biste ključ odabrali? Naravno, bez sumnje, vaš je odgovor – džennetski ključ. 

Vi imate priliku da dobijete ključ od džennetskih dvora, imate mapu i kartu kako da stignete do njih, imate sve kao na dlanu pojašnjeno, samo je potrebna vaša ljubav prema tome, odricanje od dunjalučkih, prljavih ključeva, i slijeđenje uputa do mirisnog, vrijednog ključa džennetskih dvora.  Da biste dobili ovaj ključ ne treba vam diploma, štela, već veza sa Stvoriteljem nebesa i Zemlje, a On je tu za vas u svakom trenutku, i bodri vas.

U dvadesetom ajetu sure El-Hadid, Allah, dželle šanuhu, govori o tome šta je dunjaluk: “Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, razonoda, uljepšavanje, međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.

Ne budite rob dunjaluka, ne dopustite da vas baci na noge, i ponizi svojim jeftinim trikovima. Ibn Kajjim, rahimehullahu te‘ala, govorio je: “Dunjaluk je lešina, a lav ne jede lešinu.” Živite svaki dan kao da je posljednji, jednom ćete biti u pravu, a šta znate, možda je taj dan bliži nego što možete i zamisliti. Ne odgađajte pokajanje, ne dopustite da vas dunjaluk zarobi svojim prljavim okovima. Imate jednu priliku na ovome svijetu! Ne protratite je trčeći za varljivim i bezvrijednim. Od vas zavisi kakvu ćete završnicu imati: Džennet prostrani ili Džehennem strašni... A vrijeme neumitno teče...

Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti!” (Er-Rahman, 26–27)

Ummu Sara Žužić

Izvor: N-um.

04.03.2015.

SubhanAllah.

Božiji Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaže: "Ječe nebesa,jer nisu u stanju nositi sama sebe. Ječe nebesa, a i trebaju ječati,jer na njima nema mjesta koliko je četiri prsta, a da tu nije melek,koji čini sedždu Uzvišenom." Bilježi ga Tirmizi (2.312), Ibn Madže (4.190) i Ahmed (21.005)


od Ebu Zerra r.a. Prenosi Džabir,r.a., Božiji Poslanik sallallahu alejhi we sellem da je rekao:" Nema na svih sedam nebesa prostora koliko je stopalo,čeperak ili šaka, a da na njemu nije melek koji je stalno na kijamu,sedžda ili rukuu. Kad nastupi Sudnji dan reći će:' Neka Si Slavljen, Allahu, nismo Te obožavali kako zaslužuješ!'. Bilježi ga Teberani u El- Evsatu(3.568) i u El- Kebiru ( 1.751).

Kako se samo čovjek uzoholio, postao nezahvalan i nemaran.

18.02.2015.

Ljutnja je neprijatelj razumu.

TUGA I LJUTNJA
 Kada se čovjek rastuži, to se odrazi na njegovu nutrinu, i njeni znaci su vidljivi samo na njemu, ali kada se naljuti, on „spali“ i sebe i druge – u tome je razlika između tuge i ljutnje. Nisam čuo da se čovjek razveo u trenutku kada se rastužio, ali se jeste ubio, ili da je udario, zatvorio, ranio ili rastužio nekog. A ako se to i desilo, bivalo je vrlo rijetko i ne uzima se kao mjerilo.

 Međutim, u historijskim knjigama nalazim da je čovjek počinio ubistvo u srdžbi, ili je zatvorio, udario, ili napustio nekoga jer se razljutio.
Tragovi ljutnje su razorni. Onaje krik vulkana. Ona je grmljavina munje.
Zbog toga se kaže: Krik ljutnje i potres ljutnje. Kada je spomenuo Svoje neprijatelje,Uzvišeni Allah je rekao: „Allah se na njih rasrdio.“ (El-Feth,6)
Kaznio ih je ljutnjom, neka je slavljen i uzvišen. Allah se srdi, ali ne tuguje, jer je tuga negativno svojstvo i ne priliči Allahu. A ljutnja je svojstvo moći i vlasti, i priliči Njegovoj veličini, slavljen neka je i uzvišen.Zbog toga, pošto je uništio narode koji su skrenuli sa Allahovog puta, Uzvišeni kaže:“A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo.“ (Ez-Zuhuf,55)
Rasrdili su Allaha, pa ih je On uništio. Ako želimo da izgradimo svoju ličnost znanjem, mudrošću i blagošću, i da uživamo u onome sa čime nas je Allah opskrbio od lijepih stvari, obavezni smo da se ne ljutimo, jer se najbolja hrana, najprijatnije piće i udoban stan pokvari sa srdžbom. Ako bi ljutit insan bio u tornjevima od slonove kosti, on bi zagadio i oksidirao atmosferu oko sebe.
On je kao otrov u tijelu. Međutim, zadovoljni, blagi i smireni i kada bi živio u kolibi, on bi uživao u svom životu.

Čitao sam od jednog zapadnjaka: „Dobrodošao ječmeni hljebu, sa mirom. I ne poživio Bog nerazgovjetnu viku, jer vika je ljutnja, uznemirivanje, podizanje glasa i galama.“ Kada ćemo shvatiti da mi nećemo promijeniti ništa u univerzumu?
Jer sve biva Allahovom voljom i određenjem, i sve je već zapisano.
Uzrujavali se mi, ljutili se, protestirali, u univerzumu nećemo ništa promijeniti, ni koliko trun jedan. Kada smo spokojni, mirni i radosni, vidimo ljepotu sunčeve svjetlosti te zamišljamo da nas ono kupa ovim prekrasnim izobiljem sjaja.
Gledamo u njegove srake poslate poput konaca od zlata i niti od svile.
Kažu: „Pri napuštanju ljutnje uživaš u blagodati u kojoj se nalaziš.“
Zahvaljujemo Allahu na svakoj blagodati, jer su blagodati koje su pred nama mnogobrojne. Tako Allah, slavljen neka je i uzvišen, kaže:
 „Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.“ (El-Nahl,18) Medjutim, napet, krut, ljut i uznemiren čovjek sve ovo potpuno preokrene.

Uznemiren insan je poput bika koji bijesan uđe u štalu.
U stanju je da provali u zabranjeno mjesto, pokida žice i pregazi ono što je pred njim, tako da ostavi uništene usjeve, kao kad lišće crvi istoče.
On je poput neukrotivog lava koji raskomada plijen. Stabilnost čovjeku je samo u nastojanju da svoju dušu dovede u red, pa da bude zadovoljna i da zna da čovjek u određenju neće ništa promijeniti.
 (Iz knjige: Ne ljuti se)
_____________________________________________

Nema razvoda onome ko je ljut.

Prenosi se od Aiše, neka je Allah zadovoljan njom, da je rekla:
„Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
'Nema razvoda niti oslobadjanja roba u iglaku.'“
Ebu Davud kaže: „Mislim da je galak ljutnja.“
Hanbel kaže: „Čuo sam Ebu Abdullaha – misli na Ahmeda b. Hanbela –da kaže:
 „Ona je ljutnja.“ Ebu Bekr kaže: „Pitao sam lingviste Ebu Muhammeda,
Ibn Durejda, Ebu Abdullaha i Ebu Tahira o Poslanikovim riječima:
'Nema razvoda niti oslobođenja roba u zatvaranju (iglak).' Rekli su:
 'Značenje te riječi je prisila, jer kada se neko prisili na nešto, to nije njegovo pravo mišljenje. U ovo značenje spadaju i pleuritični bolesnik i ludak.
Rekao sam nekom od njih: 'Da li i ljutnja, također, tu spada?' Odgovorio je: 'Tu spada i ljutnja, jer postoje dvije vrste zatvaranja (iglak): jedana je prisila,a druga ono što nastane iz toga, a čime se izuzima njegovo pravo mišljenje.

Šafija je protumačio: „Nema razvoda u zatvaranju (iglaku) ljutnjom.“ Tako ga je protumačio i Mesruk, a to je mišljenje i El-Kadija Ismaila b. Ishaka. Svi oni : Mesruk, Šafija, Ahmed, Ebu Davud i El – Kadi Ismail b. Ishak su protumačili iglak kao ljutnju, što je i najbolje tumačenje, jer su se srditom zatvorila vrata namjere žestinom ljutnje.
 A o riječima Uzvišenog: A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište kod Allaha. (El-E'araf, 200)
Abd el-Rahman b. Zejd b. Eslem kaže:
 „Kada je objavljeno: Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! (El-E'raf, 199) Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Gospodar, šta je ljutnjom? Pa je Allah objavio: A ako šejtan pokuša da te na zlo navede...“ (El-E'araf, 200)
Osnova zla je činjenje nereda srdžbom ili nečim drugim.
Ono što insan izgovori u stanju žestoke ljutnje, poput razvoda, vrijeđanja i tome slično, je šejtanovo navođenje na zlo, koje ga prisiljava da kaže ono što nije htio reći. Kada se srdžba umiri, čovjek spozna da je to šejtan njegovim jezikom izgovorio ono čime on, ustvari , nije zadovoljan i da to nije bio njegov izbor.

 (Iz knjige: Ne ljuti se)

14.02.2015.

Ajet koji štiti od Šejtana l.a.

 Ehu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao je:
"Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me je da čuvam sadakatul-fitr;
došao je neki čovjek i uzeo nekoliko pregršti hrane,
 a ja sam ga uhvatio na djelu i zaprijetio mu: 'Allaha mi, tvoj ću slučaj zacijelo prijaviti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem!' On se požalio: 'Veliki sam nevoljnik i imam djecu!' Oslobodio sam ga, i sutra ujutro Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, upitao me:
 'O Ebu Hurejra, šta bi s čovjekom koga si jučer uhvatio na djelu ?'
Odgovorio sam: 'Allahov Poslaniče, požalio se na veliku neimaštinu i djecu, pa sam mu se smilovao i oslobodio ga.' 'Slagao je. vratit će se',
upozorio me je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
 l znao sam, na osnovu tih njegovih riječi, da će se ponovo vratiti,
te sam na njega vrebao iz zasjede. Opet je došao i uzeo nekoliko pregršti hrane, pa sam ga i tada uhvatio na djelu. Opet sam mu zaprijetio: 'Allaha mi, tvoj ću slučaj zacijelo prijaviti illahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem!' On reče: 'Nemoj me prijaviti, nevoljnik sam, imam djecu, neću ovo više ponoviti!' Sažalio sam se i oslobodio ga, a sutra ujutro, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: 'O Ebu Hurejra. šta bi s čovjekom koga si jučer uhvatio na djelu ?' Odgovorio sam: 'Allahov Poslaniče, požalio se na veliku neimaštinu i djecu, pa sam mu se smilovao i oslobodio ga.' 'Slagao je. vratit će se ',
opet me upozori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Zbog toga sam ga i po treći put čekao u zasjedi i, zaista, opet je došao.
Uzeo je nekoliko pregršti hrane, pa sam ga i tada uhvatio na djelu.
 Ponovo sam mu zaprijetio: 'Allaha mi, tvoj ću slučaj zacijelo prijaviti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem! Ovo je treći put kako obećavaš da ovo nećeš ponoviti, a opet ponavljaš.' On reče: 'Pusti me, poučit ću te riječima od kojih ćeš, Allahovom voljom, imati koristi.' 'Koje su to riječi?', upitao sam.

On odgovori: 'Kad legneš u postelju, prouči Ajetul-kursi,
i nad tobom će brigu preuzeti Allahov čuvar, a šejtan ti se neće približiti do zore.'
 I ja sam ga oslobodio.

 Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: 'O Ebu Hurejra, šta bi s čovjekom koga si jučer uhvatio na djelu ?' Odgovorio sam: Allahov Poslaniče, obećao je da će me poučiti riječima od kojih ću, Allahovom voljom, imati koristi.' 'A koje su to riječi?', upita Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.
Odgovorio sam: 'Rekao mi je da u postelji proučim Ajetul-Kursi. Još je dodao: 'Nad tobom će brigu preuzeti Allahov čuvar, a šejtan ti se neće približiti do zore."
Tada mi je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Istinu ti je rekao, mada je lažac. Znaš li s kim razgovaraš već tri noći, Ebu Hurejra?' 'Ne znam', odgovorio sam.
Na to mi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, samo reče: 'Bio je to šejtan.

''> EI- Buhari (5010) i Muslim (807).

Tj. istinu ti je rekao da će te čuvati melek ako prije spavanja proučiš Ajetul-Kursiju, i da ti se šejtan neće pribiližiti, no, ipak, šejtan uvijek laže. A istinu treba prihvatiti makar od nevjernika zabludjelog. Kaže se da je istina izgubljena stvar koju treba uzeti ma gdje da je čovjek nađe. I važno je znati, čovjek se od šejtanovog zla može spasiti samo • Allahovom, dželle šanuhu, dobrotom i zikrullahom.


(Iz knjige: Kako ukrotiti svoje srce)

11.02.2015.

Kao što grubost upropasti sve što dotakne tako isto i blagost sve što dotakne uljepša i ukrasi.

Jedan daija kome je Svevišnji Allah dao uspjeha u pozivanju u islam,
 uviđavnost i veliku mudrost ispričao mi je sljedeće:

"U našem je gradu bio zločinac, u pravom smislu te riječi:
 prodavao je drogu, sukobljavao se s policijom, posjedovao vatreno oružje,
 živio u zavadi s roditeljima, s rodbinom ...
Naprosto, zaboravio je na  Allaha i odao se velikim grijesima, te je takav svijetu dosadio.
Sinula mi je ideja: pokušat ću biti uzrok njegove upute.
Obavljao sam dobrovoljni namaz u posljednjoj trećini noći i skrušeno molio Svemogućeg Allaha da tog čovjeka uputi.
Pošto sam ga odlučio posjetiti, postio sam i dobrovoljni post, nadajući se da ću se tako približiti Allahu, pa će mi ispuniti želju. Još nešto! Kupio sam mu poklon, jer poklon unosi radost u srce, to je činio i Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i tako trebaju činiti muslimani. Odnio sam mu poklon i pokucao na vrata. Kad se pojavio, nazvao sam mu selam i rekao: 'Vidim da si dobar čovjek ... " ' (Odakle će biti dobar čovjek, lice mu je bilo crnje od mrkle noći, ličio je na razbojnika. Ali, u tome je dobar metod i mudar pristup. Primijetimo ovu dopuštenu čaroliju - a postoji i ona zabranjena - nasmiješimo se u lice drugih ljudi, privijmo na grudi grešnika da bismo ga poveli u Džennet i da bi njihova djela bila na našoj vagi dobrih djela. Grubu je riječ lahko reći, čelo je lahko namrštiti, nepromišljen nije teško biti, to tjera ljude, i ruši, a ne gradi; otuđuje, a ne omiljava; navodi na tvrdokornost, a ne na blagost... U tom su smislu sljedeći hadisi: "Zaista blagost ukrasi svaku stvar, a uistinu odsustvo blagosti pomuti svaku stvar "55; "Allah voli blagost u svim stvarima. "56)
"On me pogleda", nastavlja pripovjedač, "i upita: 'Poznaješ li ti mene?'
 'Ne poznajem', odgovorih mu, 'ali sam te viđao, pa nu ukaži počast i uzmi od mene poklon.' I on uze poklon. Ništa mu nisam rekao, odmah sam se vratio. Pomislih: 'Hvala Allahu, prvi je korak uspio!'

Nakon nekoliko dana, posjetio sam ga i zamolio:
 'Tako ti Allaha, posjeti i ti mene, jer sam te zavolio!'
Obeća da će doći, pa dogovorismo vrijeme posjete. I on se zbilja pojavi. Bili smo sami; objedovali smo i on ode. A ni ovaj mu put nisam prigovorio zbog grijeha koje čini.
Otišao je, a ja opet pomislih: 'Ovo je još jedan uspješan korak!'
Prilikom našeg trećeg susreta predložio sam mu: 'Posjetit ću neke svoje prijatelje u obližnjem selu i želim da pođeš sa mnom. Šta misliš o tome?' On pristade.

Nakon nekoliko dana, kad smo krenuli autom, ja sam se, kroz suze, iskreno obratio Allahu da me nadahne iskrenošću i dobrim savjetima. Počeli smo razgovarati, i Allah je, iz Svoje milosti i dobrote, učinio da neprestano govorim, ni sam ne znam kako. On poče plakati.
Sveznajući Allah dao je da u njemu proradi urođena vjera i utječe na njegovo ponašanje; pokrenuo sam njegove urođene osobine i pripadnost islamu.
Razgovarajući s njim, između ostalog, rekao sam mu da ga pozivam u Džennet, da mu želim spas od džehennemske vatre. Iznenada mi reče: 'Pruži ruku!' Začuđen, pružio sam mu ruku.
On je stisnu i reče: 'Uzimam Allaha za svjedoka, sve meleke i nosioce Prijestolja, a zatim i tebe uzimam za svjedoka da se kajem Allahu i da nikad više neću činiti zlo!
I, tako ti Allaha, pored Koga nema drugog boga, sutra ujutro dođi po mene da idemo zajedno obaviti sabahski namaz u dzamiji!'  Ispunio sam njegovu želju.
A već sljedećih dana obavljali smo svaki namaz u džamiji.

Pomirio se s iznemoglim roditeljima, a bio ih je zapostavio nekoliko godina. Ušavši u njihovu kuću, primijetili su dobrotu i svjetlost na njegovu licu, pa su povikali: 'Jesi li to ti, sine?' 'Jesam', reče on. Tada je, iz poniznosti, izljubio oca i majku, u glavu i ruke, i su svi plakali od sreće."
 Eto, za nešto nalik ovome neka se trude trudbenici! Neka nastoje pozivati u islam onako kako je to činio Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji će, ipak, s tim u vezi, ostati jedinstven primjer; on je pridobijao svijet, čak i najljuće neprijatelje, pa su prihvatali islam i stajali u njegove redove.

05.02.2015.

Kada meleci umiru

Kada Uzviseni Allah naredi meleku Israfilu da puhne u rog
( a Israfil je ogroman melek, njegova krila dosezu i do istoka i do zapada, njegove noge su 500 godina ispod sedmog sloja Zemlje, a sedmi kat nebesa je njemu do koljena)
zatresce se Zemlja sa svih njezinih strana, sva stvorenja ce pomrjeti, cak i meleci na sedmom nebu, ostace samo meleci Dzibril, Mikail, Israfil i Melek Smrti, pa ce Allah dz.s. narediti Meleku Smrti da usmrti ova tri meleka, i kada ih.... Melek Smrti usmrti,
upita ce ga Allah swt "Ko je jos ostao?"
Pa ce Melek Smrti odgovoriti: " O Gospodaru, Ti znas da je ostao samo Tvoj slabasni rob, Melek Smrti." Pa cemu Allah, swt, reci: "Sad ces ti kusati ono sto su drugi kusali od tebe, okusices smrt. Otidji izmedju Dzenneta i Dzehennema i umri!"
 Pa ce Melek Smrti pustiti takav krik pri svojoj smrti, da Allah, dz.s., nije usmrtio ranije sva stvorenja, svi bi tada pomrli od tog strasnog krika. Ostace nebesa i Zemlja prazna od meleka, dzinna i ljudi, pa ce Allah, dz.s., pogledati na dunjaluk i reci ce: "O dunjaluce, gdje su tvoji stanovnici, gdje su brda, gdje su rijeke, gdje su blagodati, gdje su vladari i njihovi sinovi, gdje su silnici i sinovi silnika, gdje su oni koji su jeli Moju nafaku i uzivali u Mojim blagodatima a obozavali druge umjesto Mene?" I reci ce Uzviseni: " Kome je danas vlast?" Pa kad ne dobije ni od koga odgovor, jer nema nikog drugog, osim Allaha, dz.s., odgovori ce Allah: " Allahu jedinom i svemocnom."

 Preuzeto sa predavanja: "Dan kada ce Zemlja vijesti svoje kazivati " - predavac : Abdussamed Busatlic"

02.02.2015.

Nešto više o melecima.

Od čega su stvoreni
Stvoreni su od svjetlosti, kao što Aiša, r.a., veli da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Meleki su stvoreni od svjetla, džini od plamena vatre, a Adem (čovjek) od onoga što vam je opisano.”
(Muslim, 2996)

 Kada su stvoreni
Ne posjedujemo precizno znanje o vremenu njihovog stvaranja, jer nema dokaza u Kur’anu ili hadisu koji na to ukazuje, ali su sigurno stvoreni prije nego je stvoren čovjek. Na to nam ukazuje Kur’an: “A kada Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću na Zemlji namjesnika stvoriti.'“ (El-Bekare, 30)
 Allah, dž.š., ih obavještava o namjeri da će stvoriti čovjeka, što ukazuje da su oni bili stvoreni prije čovjeka.

Veličina njihovog stvaranja
Allah, dž.š., o melekima vatre kaže: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti”. (Et-Tahrim, 6)
 Apsolutno najveći od njih je Džibril, a.s., u čijem se opisu kaže: Prenosi se od Abdullaha b. Mes’uda da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio je Džibrila u njegovom pravom liku. Imao je šest stotina krila, a svako od njih je zaklanjalo horizont. Sa krila su mu otpadali takvi ukrasi, biseri i safiri koje samo Allah poznaje.” (Ahmed, a Ibn-Kesir, Bidaje, 1/47 kaže da mu je sened dobar.) Poslanik, s.a.v.s., opisujući Džibrila, kaže: “Vidio sam ga kako se spušta sa nebesa, dok veličina njegove figure zaklanja prostor između neba i zemlje.” (Muslim, 117)
 Među ogromne meleke spadaju i nosači Arša. U njihovom se opisu kaže: Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dozvoljeno mi je da govorim o jednom od Allahovih meleka koji nose Arš. Udaljenost između resice njegovog uha i ramena je koliko se prijeđe razdaljina od sedam stotina godina.” (Ebu-Davud) Uzvišeni Allah kaže: “Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1)

 Ljepota meleka
Uzvišeni ovako opisuje Džibrila, a.s.: “Uči ga jedan ogromne snage, lijepog izgleda, koji se pojavio u liku svome.” (En-Nedžm, 5-6) Ibn-Abbas tumači riječ “zu mirretin” da ona znači lijepog izgleda, a Katade da ona znači visok i lijep. Kod svih ljudi je općeprihvaćen opis za meleke da su oni lijepi, te zato lijepog čovjeka porede sa melekom. Tako su žene za Jusufa, a.s., rekle: “A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: 'Bože, Bože!' - uskliknuše - 'ovo nije čovjek, ovo je melek plemenit!'” (Jusuf, 31)

 Meleki se razlikuju po veličini
Nisu svi meleki na istom stepenu kad je u pitanju veličina, nego se razlikuju, kao što se razlikuju i po vrijednosti. Najbolji su oni koju su bili prisutni na Bedru, kao što se to spominje u hadisu kojeg Muaz b. Rifaa b. Rafi’ Ez-Zureki prenosi od svoga oca koji je bio na Bedru i koji priča: “Džibril je došao Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: 'Kakvim smatrate učesnike Bedra?' On mu je odgovorio: 'Smatramo da su od najboljih muslimana', ili je rekao nešto slično tome. On mu tada reče: 'Takvi su i oni od meleka koji su bili na Bedru.'” (Buharija, 3992)

 Meleki ne jedu i ne piju
Na ovo upućuje događaj sa Ibrahimom, a.s., i melekima koji su mu bili u gostima. Allah, dž.š., kaže: “I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele i primače im ga: 'Zar nećete da jedete'? - upita, osjetivši od njih u duši zebnju. 'Ne boj se!'- rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti. (Ez-Zarijat, 26-28)
U drugom ajetu kaže: “A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. 'Ti se ne boj!'-rekoše oni -, 'Mi smo Lutovu narodu poslani.'” (Hud, 70)

Nikad im ne dosadi i ne umore se od ibadeta i zikra
 Uzvišeni kaže: “Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija’, 20) U drugom ajetu kaže: ”Pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.” (Fussilet, 38)

Brojno stanje meleka
 Meleka ima mnogo i njihov broj zna samo Allah, dž.š., Poslanik, s.a.v.s., u opisu Bejtul-ma’mura, na sedmom nebu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-ma’mur, pa sam pitao Džibrila šta je to. On mi odgovori: 'Ovo je Bejtul-ma’mur u kojem svaki dan klanja sedamdeset hiljada meleka, kad izađu više se ne vraćaju.' (Buharija, 3207)
Prenosi se od Abdullaha da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tada će se pokazati Džehennem koji će imati sedamdeset hiljada uzda, uz svaku uzdu će biti sedamdeset hiljada meleka koji će ga obuzdavati.” (Muslim, 2842)

Imena meleka
Meleki imaju svoja imena, ali mi ih znamo vrlo malo. U one koji su nazvani imenom moramo tako vjerovati, a u ostale vjerujemo generalno, što ulazi u opće vjerovanje u meleke. Od imena koja znamo su slijedeća: Džibril i Mikal: “Reci: 'Ko je neprijatelj Džibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an - koji potvrđuje ono prije objavljeno - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.' Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikalu - pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju.” (El-Bekare, 97-98)
Israfil: Prenosi se od Ebu-Seleme b. Abdur-Rahmana b. Avfa da je rekao: “Pitao sam Aišu šta je Poslanik, s.a.v.s., učio na početku namaza kada bi noću ustajao da klanja. Odgovorila je: 'Kada bi noću ustajao da klanja, na početku bi učio: Gospodaru moj, Gospodaru Džebraila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaocu nevidljivog i vidljivog, Ti ćeš presuditi Svojim robovima u onome u čemu su se razilazili. Uputi me pravim putem tamo gdje su se ljudi razišli, Ti pravim putem upućuješ koga hoćeš.'” (Muslim, 270)
Malik je čuvar u Džehennemu. Uzvišeni kaže: “Oni će dozivati: 'O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo...'” (Ez-Zuhruf, 77)
Munkir i Nekir: Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Kada se zakopa mejit (ili je rekao neko od vas), dođu mu dva modrocrna meleka. Prvi se zove Munkir, a drugi Nekir. Upitaće mejita: 'Šta si vjerovao u pogledu ovoga čovjeka?' On će odgovoriti ono što je i smatrao: 'On je Allahov rob i poslanik. Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden abduhu ve resuluh.' Oni će mu tada kazati: “Znali smo da ćeš tako reći.' Tada će mu se kabur proširiti sedamdeset puta sedamdeset aršina i biće mu osvijetljen. Biće mu kazano da spava. On će tražiti da se vrati svojoj porodici i obavijesti ih. Meleki će mu reći: Spavaj kao što spava mladoženja kojeg budi njemu najdraža osoba. Tako će biti sve dok ga Allah ne proživi iz tog njegovog počivališta. Ako bude munafik reći će: 'Čuo sam ljude da nešto govore, pa sam i ja tako govorio, ne znam...' Oni će tada reći: 'Znali smo da ćeš tako kazati.' Zemlji će biti rečeno da ga stijesni, pa će ga stijesniti, a rebra će mu ući jedna u druga. Tako će biti kažnjavan sve dok ga Allah ne proživi iz njegovog počivalištva.'” (Tirmizi, 1071. Ebu-Isa kaže: “Hadis je hasan-garib.” U Sahihul-džami’u je ocijenjen kao hasen, broj 724)
Harut i Marut: Allah, dž.š., kaže: “I onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu.” (El-Bekare, 102)
Postoje i drugi meleki: “A vojske Gospodara tvoga samo On zna. To je ljudima samo opomena.” (El-Muddessir, 31)

 Sposobnost meleka
Meleki imaju velike sposobnosti koje im je Allah, dž.š., podario. Neke od njih su slijedeće: Sposobnost poprimanja različitih oblika: Allah, dž.š., dao je melekima sposobnost preobra žavanja u likove koji nisu njihovi. Allah, dž.š., je Merjemi poslao Džibrila u liku čovjeka. Uzvišeni kaže: “Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.” (Merjem, 17) Ibrahimu, a.s., došli su meleki u ljudskom obliku, a on to nije znao dok ga oni nisu o tome obavijestili. Također su došli Lutu, a.s., u liku mladića lijepog lica. Džibril, a.s., je dolazio Poslaniku, s.a.v.s., u različitim oblicima. Nekad je dolazio u liku Dihjeta Kelbija, koji je bio ashab lijepog izgleda, a ponekad u liku beduina. Ashabi su ga vidjeli u ljudskom obliku, kao što to prenose Buharija i Muslim od Omera b. el-Hattaba da je rekao: “Dok smo jednog dana bili sa Poslanikom, s.a.v.s., pojavi se čovjek izrazito bijele odjeće i crne kose. Na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja i niko ga od nas nije poznavao. Sjeo je do Poslanika, s.a.v.s., svoja koljena prislonio uz njegova, a dlanove stavio na svoja stegna. Rekao je: 'Muhammede, obavijesti me o islamu...'” (Muslim, 8) Postoje i drugi, mnogobrojni hadisi koji ukazuju da oni mogu poprimiti ljudske likove, kao što je hadis o čovjeku koji je ubio stotinu ljudi. U njemu stoji: “Došao im je melek u ljudskom liku.” Takav je i hadis o gubavcu, šugavom i slijepom.

 Brzina meleka
Najveća brzina koju ljudi danas poznaju je brzina svjetlosti. Brzina meleka je mnogo veća, jer čim bi neko postavio pitanje Poslaniku, s.a.v.s., Džibril bi došao sa odgovorom od Gospodara.

 Njihove dužnosti
 Neki od njih su zaduženi prenošenjem objave od Allaha do Njegovih poslanika. To je posao Ruhul-Emina, Džibrila, a.s. Uzvišeni Allah kaže: ”Ko je neprijatelj Džibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an.” (El-Bekare, 97) Na drugom mjestu kaže: ”Donose ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ.” (Eš-Šuara’, 193-194)

Neki od njh su zaduženi za kišu i njeno usmjeravanje tamo gdje Allah hoće. To je posao Mikaila, a.s. On ima pomoćnike koji rade ono što im On naredi, shodno Allahovim naredbama. Oni, također, usmjeravaju vjetar i oblake onako kako to Allah hoće.

Neki od njih su zaduženi sa “sur”. To je posao Israfila. (Sur je nešto poput roga u kojeg će Israfil puhnuti kako bi najavio Sudnji dan.)

Neki od njih su zaduženi za uzimanje duša. To je Melekul-mevt i njegovi pomoćnici. Uzvišeni kaže: “Reci: 'Melek smrti, koji vam je zato određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.'” (Es-Sedžde, 11)
 On se u vjerodostojnim hadisima ne naziva Azrail.

 Neki od njih su zaduženi da čuvaju čovjeka u svemu što on radi, dok je budan i dok spava, odnosno u svim situacijama. To su Muakkibat, o kojima Allah, dž.š., kaže: “Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi. Uza svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, po Allahovu naređenju nad njim bde. Allah neće izmijeniti situaciju jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.” (Er-Ra’d, 10-11)

Neki su zaduženi bilježenjem čovjekovih djela, bila dobra ili loša. To su Kiramun Katibun. Na njih se odnose Allahove riječi: “I šalje vam čuvare.” (El-En’am, 61) Uzvišeni, također, kaže: “Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.” (Ez-Zuhruf, 80) Na drugom mjestu Allah, dž.š., kaže: “Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” (Kaf, 17-18) U suri El-Infitar 10. i 11. ajet stoji: “A nad vama bdiju čuvari, kod nas cijenjeni pisari.” Neki od meleka su zaduženi ispitivanjem u kaburu. To su Munkir i Nekiir. Prenosi se od Ebu-Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada se mejit (ili je rekao: Neko od vas) zakopa dođu mu dva modro-crna meleka. Jedan se zove Munkir a drugi Nekiir. Reći će: 'Šta si govorio o ovom čovjeku...'”
(Već smo navodili ovaj hadis).

Neki od meleka su čuvari Dženneta. Allah, dž.š., kaže: “A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, a kad do njega dođu, a kapije njegove već širom otvorene, čuvari njegovi će im reći: 'mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!'” (Ez-Zumer, 73)

Neki od njih su čuvari Džehennema. Oni se zovu zebanije, a devetnaest ih glavnih a Malik, a.s., im je na čelu. Uzvišeni kaže: “Oni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem biti natjerani, i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: “Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?' 'Jesu' – reći će oni -, 'ali, još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti.'” (Ez-Zumer, 71) U drugom ajetu kaže: “Pa neka on pozove društvo svoje. Mi ćemo pozvati zebanije.” (El-Alek, 17-18) Također kaže: “A znaš li šta je Sekar? Ništa on neće poštedjeti, kože će crnim učiniti, nad njim su devetnaesterica.” (El-Muddessir, 27-30) U suri Ez-Zuhruf, u 77. ajetu stoji: “Oni će dozivati: 'O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!' – a On će reći: 'Vi ćete tu vječno ostati!'”

Neki od meleka su zaduženi plodom u materici, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ibn-Mesud: “Pričao nam je Božiji Poslanik, s.a.v.s., a on je onaj koji govori istinu i kome se vjeruje: 'Stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena 'aleka' (zakvačak) zatim bude toliko isto vremena kao komad mesa (mudga), zatim Allah, dž.š., pošalje meleka, pa mu udahne dušu. Tom meleku narede se četiri naredbe da zapiše: nafaku – opskrbu (djeteta), kraj života (tj. koliko će živjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu drugog svijeta) sretan ili nesretan. Pa, tako mi Allaha, osim Koga nema drugog – jedan čovjek radi onaj posao koji vodi Džennetu sve dotle dok ne bude između njega i Dženneta lakat prostora, pa ga preteče ono što mu je zapisano, pa počne se baviti onim poslom koji vodi u vatru pa uđe u nju; drugi opet čovjek radi onaj posao koji vodi vatri sve dotle dok između njega i vatre ne bude lakat prostora, pa ga preteče ono što mu je zapisano, pa počne raditi posao koji vodi Džennetu pa uđe u Džennet.” Neki od meleka su nosači Arša. Allah, dž.š., o njima kaže: “Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: 'Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!'” (Gafir, 7)

Postoje i meleki koji plove po zemlji tražeći skupove na kojima se čini ibadet i traži nauka. Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah ima meleke koji putuju tražeći ljude koji čine zikr. Kad nađu ljude koji spominju Allaha uzviknu: 'Pohitajte i ispunite svoje potrebe.' Potom ih okruže svojim krilima, sve do zemaljskog neba. Njihov Gospodar će ih upitati, a On to zna bolje od njih: 'Šta govore Moji robovi?' Meleki će odgovoriti: 'Slave Te, veličaju Te, zahvaljuju Ti i uzdižu Te.' Allah, dž.š., će ih upitati: 'Da li su Me vidjeli?' Oni će odgovoriti: 'Ne, nisu Te vidjeli.' Tada će im On kazati: 'Kako bi tek radili da su Me vidjeli.' “Da su te vidjeli još bi Te više obožavali, veličali, zahvaljivali Ti i slavili Te,' – reći će Mu meleki. Tada će ih On upitati: 'Šta traže od mene?' Oni će odgovoriti: 'Traže Džennet.' 'Da li su ga vidjeli?' – pitaće ih On. Oni će Mu odgovoriti: 'Tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.' Tada će im Allah kazati: 'Kako bi radili da su ga vidjeli?' Meleki će odgovoriti: 'Da su ga vidjeli još bi ga više željeli, tražili i za njim žudjeli.' Allah će ih ponovo upitati: 'Od čega traže utočište.' Meleki će odgovoriti: 'Od Džehennema.' On će ih upitati: 'Da li su ga vidjeli?' Oni će odgovoriti: 'Ne Gospodaru, nisu ga vidjeli.' Allah će tada reći: 'Kako bi se ponašali da su ga vidjeli?' Meleki će odgovoriti: 'Da su ga vidjeli još bi više od njega bježali i još bi ga se više bojali.' Tada će Allah reći: 'Uzimam vas za svjedoke da sam im Ja oprostio.' Tada će jedan od meleka kazati: 'Među njima je jedan čovjek koji im ne pripada, jer je došao zbog neke svoje potrebe.' Allah će mu odgovoriti: 'To je takav skup da neće biti nesretan niko ko sa njima sjedi.'” (Buharija, 6408)

Postoji melek zadužen za brda. Prenosi se od Aiše, r.a., da je rekla Poslaniku, s.a.v.s.:”Da li si doživio teži dan od dana bitke na Uhudu.” Odgovorio je: “Od tvoga naroda sam svašta doživio, a ono što mi je bilo najteže desilo se na dan Akabe kada sam se obratio Ibn-Abdu Jalil b. Abdu Kulalu. On mi se nije odazvao onako kako sam to želio. Otišao sam tužan i pognute glave. Podigao sam glavu kad sam bio na brdu Sealib. Vidio sam da je iznad mene oblak u kojem je bio Džibril. Dozvao me i rekao: 'Allah je čuo šta ti je rekao tvoj narod i poslao ti je Meleka brda da mu narediš da im uradi ono što želiš.' Melek brda mi se tada obrati selamom i reče mi: 'Muhammede, ako hoćeš pokriću ih sa ova dva brijega.'” Tada je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne, nadam se da će Allah dati da među njihovim potomcima budu oni koji će obožavati samo Allaha i da Mu neće nikoga pridruživati.” (Buharija, 3231)

Među melekima su i oni koji obilaze Bejtul-ma’mur. Poslanik, s.a.v.s., u dužem hadisu koji govori o Isra’u i Mi’radžu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-ma’mur, pa sam o tome zapitao Džibrila.” Odgovorio mi je: “Ovo je Bejtul-ma’mur u kome svakog dana klanja sedamdeset hiljada meleka, kada izađu više se ne vraćaju.” Među melekima ima onih koji su stalno u safovima, te onih koji su stalno na kijamu i ne sjedaju, kao i onih koji su na rukuu i sedždi – ne dižu se. Prenosi se od Ebu-Zerra, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ja, uistinu, vidim ono što vi ne vidite i čujem ono što ne čujete. Nebesa puštaju zvuke i treba da ih puštaju. Na njima nema mjesta koliko četiri prsta a da nije melek Allahu na sedždi. Tako mi Allaha, da znate ono što ja znam – malo biste se smijali a puno biste plakali. Ne biste se naslađivali ženama u posteljama i izlazili biste, tražeći utočište kod Allaha.” (Tirmizi, 2312)

Ovo je bilo ukratko o Allahovim časnim melekima. Molimo Allaha da nas učini vjernicima u njih i da ih volimo. Neka je salavat na našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Munedždžid 44 str.


Stariji postovi

<< 03/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
5759