Pakujem za Ahiret.

Es Selamu alejkum.

18.04.2015.

PISMO RODITELJIMA

 

Piše: Šejh Ali b. Aid el-Karni

Svaki otac, bez imalo sumnje, želi da mu je dijete odlično u školi. Daje mu nade i obećava da će mu ispuniti želje ako prođe na ispitima, a ukorava ga i prijeti mu ako ih ne položi. Često dovi Allahu i moli Ga za uspjeh djeteta, da ga učini staloženim i razboritim. Sve je to prirodan osjećaj usađen u svakom čovjeku.

Ali, oče, ti koji zračiš ljubavlju i saosjećanjem, toliko si se zabrinuo za školu djeteta, za njegovu budućnost i mnoge druge stvari vezane za ovaj prolazni svijet. Osjećaš se odgovornim za svoje dijete, a da li se brineš šta će biti s njim nakon njegove smrti kao što se brineš za njegov rahatluk i sreću u dunjalučkom životu?! Tvoja briga, dragi oče, posvećena je znanju ovog prolaznog svijeta, a zanemarila je onaj svijet koji je vječan. Zabavio si se oko djeteta, oko kreiranja njegove što bolje budućnosti, a zapostavio si ga u njegovom zagrobnom životu. Izgrađuješ mu kuću od gline i betona, a uskraćuješ mu ahiretske kuće sačinjene od biserja, dragulja i korala.

Težiš, nadaš se... najljepše što možeš poželjeti jeste da ti sin bude doktor, ili inžinjer, pilot ili pak vojno lice. Dragi Allahu, pa to su sve želje vezane za ovaj svijet! Trud i borba za prolazni dunjaluk, a zapostavljanje vječnog ahireta. Moram napomenuti da ovo o čemu govorim nije rijedak slučaj, naprotiv, ovakav je veliki broj ljudi. Spremali se, radili, posvetili se tjelesnom odgoju djece, a zapostavili duševni odgoj kojim bivaju živi i sretni ili u suprotnom nesretni, odvedeni u propast. To je istina, dragi oče, koju ćemo ti dokazati. Pretpostavimo da ti je dijete zakasnilo na ispit. Kako bi se to njegovo kašnjenje odrazilo na tebe i tvoja osjećanja? Zar se ne bi utrkivao s vremenom kako bi stigao na ispit? Zar nećeš nakon toga spavati napola budnim okom kako se ne bi ista greška ponovila na sljedećem ispitu? Kao da se odgovor sam nameće i kaže DA...!! Da li si se isto osjećao kada ti je dijete prespavalo sabah-namaz kao što si se osjećao kada je prespavalo ispit. Zar ne zapitkuješ dijete nakon svakog ispita kakva su bila pitanja i kako je odgovorio nadajući se da je dobro uradio ispit?! Da li si ga ikada pitao o stvarima vezanim za njegovu vjeru? Da li si ga pitao je li obavio namaz ili ne? Da li si ga pitao za društvo, s kim se sastaje i druži? Da li si ga pitao gdje bude kada nije kod kuće? Osjetiš tjeskobu u prsima i poveća ti se briga kada saznaš da ti je sin loše odgovarao na ispitu, ali, osjetiš li takvu tjeskobu u prsima kada saznaš da ti je dijete propustilo neke sunete ili vadžibe?! Zar nećeš prestati udovoljavati njegovim prohtjevima? Zar mu nećeš uskratiti u raskoši, kojoj si velikodušno ukazao dobrodošlicu u svojoj kući, kupujući različite audio i video uređaje te svakojake novine i časopise, kako ga to ne bi odvratilo od učenja i pripremanja za ispit. Šta bi tek trebao poduzeti, dragi roditelju, kada je riječ o ispitu koji nema drugog roka, niti ima popravnog, niti se predmet može prenijeti, i to je činjenica. Konačan ishod može samo biti – ili je prošao ili je pao. Propasti znači boravak u Vatri, da nas Allah sačuva takvog ishoda! Znači sigurna propast i nesnosna patnja. Toga dana mu ni od kakve koristi neće biti njegova diploma, niti će mu biti od kakve pomoći njegova pozicija i imetak kojim je raspolagao kada mu se bude dala njegova knjiga u lijevu ruku, i kada uzvikne što glasnije bude mogao: "A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: 'Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me je smrt dokrajčila –bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!'" (Al-Hakka, 25. – 29.) Ugled koji sam u društvu stekao nije mi od koristi, niti moć koju sam imao, niti moje stečeno ovosvjetsko znanje i diplome! Sve je to propalo i otišlo u zaborav. Gubitak i propast. A kakav će to gubitak biti i kakva propast na ovom svijetu?! Svejedno je bio doktor ili inžinjer, pilot ili profesor. Na onom svijetu si ili sretan ili nesretan. Samo su dvije skupine, skupina džennetlija i skupina koja će biti u bolnoj patnji. Poruka ovog pisma nije da zapostavite svoje dijete i potpuno ga zanemarite, ne tako mi Allaha! Samo vam želimo dati do znanja da je najpreče da se o ahiretu brinete, i da je najbolje ulagati trud i raditi za onaj svijet.

 

Dragi roditelji!

Ko se od vas potrudio da dovede odgajatelja svome djetetu koji će ga podučavati Kur'anu i razumijevanju sunneta? Malo je onih koji to rade. Kamo sreće da su makar oni, koji to ne rade, zaštitili svoju djecu od uzročnika zablude i zastranjivanja, od sredstava koja zavode i negativno utječu na dijete. Nažalost, pojedini roditelji postupaju kao što kaže arapska izreka: "Hem što je roba loša, hem što se još zakida pri vaganju (mjerenju)". Obezbijedili su djetetu privatnog vozača, slugu, pa i auto su mu kupili. Opremili su kuću napunivši je svim mogućim stvarima, koje su u osnovi zabranjene muslimanu, a koje će odvraćati od Allaha, od Njegovog spominjanja i pokornosti Njemu...! Ko je od vas dao svome djetetu nagradu za naučeno poglavlje iz Kur'ana napamet ili za naučeni hadis Poslanika, a.s.?! Malo je onih koji su tako nešto uradili. Molim Allaha da obaspe Svojim blagoslovom ono malo onih koji to rade!

Pojedini roditelji obećavaju svome djetetu da će, ako prođe na ispitu, provesti najljepše trenutke života na nekoj od morskih plaža bilo gdje u svijetu. Obećavaju da će mu kupiti auto kako bi ulicama krstario. Nikada nisu obećali djetetu da će ga, ako prođe, poslati da obavi umru ili da posjeti džamiju Allahovog Poslanika, a.s., u Medini. Kakav onda ishod očekivati nakon ovolike nemarnosti i ovolikih propusta u odgoju djeteta?! Ishod će biti da umjesto Kur'ana dijete lista časopise, dok je umjesto misvaka za zube uzeo cigaretu. To je sve dovelo do nastanka jedne generacije među nama čije stasavanje liči na životinjsko, kao što stoji u Kur'anu: "Oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni." (Al-A'raf, 179.)

U odgoju djeteta bitno je da roditelj ne zapostavi brigu o izdržavanju djeteta i njegovom fizičkom odgoju, međutim, daleko je zaslužnije i prioritetnije pravilno utjecati na njegov razum i njegovo srce, brinući se o njegovom životu nakon smrti. Prvi korak ka ostvarivanju toga jeste da popravimo sami sebe. Dovodeći sebe u red i živeći u skladu sa Allahovim propisima, izvodimo djecu na Pravi put i ona bivaju pod Allahovom zaštitom. Rekao je Uzvišeni: "Otac njihov je bio dobar čovjek". (Al-Kahf, 82.)

Dakle, islamski odgoj djeteta treba biti naš prioritet. Naravno, nema smetnje ako se proučava neka nauka od koje ćemo imati koristi na ovom svijetu, ali nas to ne smije odvesti ka zapostavljanju onoga svijeta. Rekao je Uzvišeni: "I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu." (Al-Kassas, 77.)

 

Dragi oče!

Boj se Allaha za svoju porodicu, jer si ti kod Allaha odgovoran za njih. Boj se Allaha da nakon što ti ih On dadne u povjerenje, ti ih izložiš iskušenju dozvolivši im filmove, serije, i kojekakva sredstva (uređaje) koji vode razvratu, u što ulaze i svakojaki raskošni bestidni časopisi. Takvim postupkom ćeš iznevjeriti povjereni emanet i obmanuti svoju porodicu. Rekao je Poslanik, a.s.: "Allah će zabraniti Džennet čovjeku koji umre a obmanjivao je svoje štićenike (porodicu) nakon što su mu bili povjereni od Allaha u emanet."

 

Dragi oče!

Zamolio bih te da uzmeš pouku iz Lukmanove oporuke svome sinu kojeg strašno voli i za kojeg bi dao svo bogatstvo. Da li je sadržaj Lukmanove oporuke materijalnog karaktera? Da li mu je oporučio da se oda raskošnom životu? Ne, ništa od ovoga nije bilo u oporuci, već ga je pozvao vrijednostima čiji će uzrok biti da proživi lijepim životom, i bude spašen bolne patnje. Zabranio mu je u oporuci da Allahu pripisuje druga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." (Lukman, 13.) Ukazao mu je na ono što će ga spasiti od Allaha, a to je da bježi od Njega Njemu, subhanehu ve teala, obavljajući namaz i tražeći da se čine dobra djela, a odvraćajući od loših. Zatim ga savjetuje da se okiti plemenitim karakterom koji će ga uzvisiti i učiniti uglednim, da se ne oholi nad stvorenjima i ne ponižava ih, da bude odmjeren u hodu i da ne bude grlat u govoru: "Ta najneprijatniji glas je revanje magarca!" (Lukman, 19.) Ovo je, Allahov robe, općenito sadržaj oporuke saosjećajnog oca. Da li si ti ovako postupio sa svojim sinom? Da li si u svojoj oporuci spomenuo makar dio, ako ne sve, od onoga što je Lukman svome sinu govorio?!

Praksa je pojedinih roditelja, nažalost, gušenje dječijih ambicija i obeshrabrivanje. Uspaniče se i pobjesne kada Allah uputi neko njihovo dijete. Okarakterišu ga da je lud žigošući ga mentalno poremećenom osobom. Ismijavaju ga zbijajući šalu na njegov račun, a niko ne zna da li se ismijavaju i rugaju njemu ili vjeri (islamu) koju je prihvatio i koju prakticira?! Je li se tako, oče, čuva povjereni emanet? Je li tako savjetuješ svoje štićenike? Boj se Allaha za svoju porodicu. Čuvaj se Allaha dok ih odgajaš. Poduči ih vjerskom i ovosvjetskom znanju od kojeg će imati koristi: "Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!" (Ankabut, 64.)

 

Dragi roditelji!

Bojte se Allaha za svoju djecu dok ih pripremate da polože ovosvjetske ispite. Znajte, i podučite svoju djecu, da je Allahova roba najskuplja i najvrednija od svih ovosvjetskih ukrasa. Obavijestite ih da je stvarni uspjeh u sputavanju lične pohote i držanju iste u okvirima Allahovog zadovoljstva. Zapamtite i prenesite svojoj djeci da je istinska sreća u bogobojaznosti i pokornosti Allahu. Zatim, znajte da se na Sudnjem danu niko neće pomjeriti s mjesta sve dok postoji nepravda koju je nekada nekome načinio. Djeca će se obradovati nepravdi oca koji je prema njima nekada zgriješio, i žena će se obradovati muževom griješenju prema njoj. Na Sudnjem danu će se djeca sa svojim ocem parničiti pred Allahom govoreći: "Naš Gospodaru, uzmi naš dio od ovog okrutnog oca koji nas je zaveo i odvratio od činjenja dobrih djela kojima bi Ti bio zadovoljan. Od oca koji nas je odgajao kao što se životinje odgajaju. On nas je izložio propasti. Nije bilo zla a da ga nije stavio nama nadohvat ruku, niti je ostalo šta od onog što odvodi u propast a da nam ga nije donio." Dragi oče, kakav će toga dana biti tvoj odgovor?

 

Roditelji, lijepo odgajajte svoju djecu čuvajući ih od razvrata i zablude dok još imate mogućnosti i vremena da nešto učinite prije negoli se budete kajali i sami sebe korili onda kada neće biti od toga koristi.

 

Da nas Allah sve potpomogne u onome što On voli i čime biva zadovoljan. Allah opet najbolje zna. Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe!

12.04.2015.

Neke od mnogobrojnih ljepota namaza.

Znaj da namaz smiruje srce, ispunjava ga ljubavlju i daje mu ogromnu snagu i energiju.  Namaz čovjeka povezuje i približava Allahu.                      

U njemu su posebne čari i ljepote, on je lijek kako  za duh, tako i za tijelo. Namaz prožet skrušenošću i veličanjem Allaha je vrhunac ovog  prolaznog života.  Namazom štitimo svaki dio tijela, svaki organ i zglob.   

Namaz naše misli usmjerava samo Istini i Ljepoti, i čuva nas besmislice posvećenosti ovosvjetskim užicima i kratkotrajnim koristima.  

   Namaz u nama odagnava svako zlo i negativnost, a čvrsto nas veže sa Stvoriteljem, Gospodarom. On je hrana za duh i tijelo, pa ako želimo zdravo i spokojno živjeti,  naš će dan biti ispunjen molitvom i namazom.

  Namaz je najboje sredstvo koje nam pomaže da steknemo  ovosvjetske i ahiretske dobrobiti. On je najbolji zaštitnik od svake nevaljaštine, propasti ali i briga i nedaća.      

   Namaz nas potiče na dobra djela, a odvraća od grijeha, povećava našu opskrbu, čini naša lica bjelim, donosi milost i osvjetljava pute.

  (Aid el Karni)



05.04.2015.

Budimo ovakvi!!!

Vjernik je stidljiva i neprimjetna osoba, više koristi nego što šteti, istinita jezika, s malo zbora, a s puno truda i rada, i s malo greški u radu. Ne radi što ga se ne tiče. Održava rodbinske veze, poštuje druge i zahvalan je. S Allahom je zadovoljan onda kada mu opskrbu stisne, blag je i pravi drug, čedan i pošten. Ne proklinje, ne psuje, ne mahaniše, ne ogovara, ne prenosi tuđe riječi, ne žuri, ne zavidi, ne oholi se, nije umišljen, ne hlepi za dunjalukom, nema dugu nadu, ne spava mnogo, niti je nemaran, ne pretvara se, nije licemjer, nije škrtica, stalno je nasmijan i vedar. Nije prezren, ne uhodi, voli radi Allaha, i zadovoljan je radi Allaha, i srdi se radi Allaha. Opskrba mu je takvaluk, a sva briga ahiret. Zikr mu je drug, miljenik Allah, a sav trud mu je radi budućeg svijeta.
- Jahja ibn Mu'az



26.03.2015.

One koje Allah voli...

Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine. (Bekare, 195)

Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (Bekare, 222)

A jest! Samo onoga ko obavezu svoju ispuni i grijeha se kloni Allah voli. (Ali Imran, 76)

Allah strpljive voli. (Ali Imran, 146)

Zaista, Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali Imran, 159)

Zaista, Allah voli pravedne. (Ma'ide, 42)

Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. (Saff, 4)

Gospodara svoga molim, da budem od onih koje On Uzvišeni voli.

I za Njegovim zadovoljstvom čeznem,

da budem voljena od Voljenoga dovim...

19.03.2015.

Pet načina kako da prestanete osuđivati druge ljude

Ukoliko razmišljaš u sebi  ‘Ja sam bolji od tebe’ dok te upoređuju sa nekim drugim, razmisli o sljedećem:

  1. Razmotri izreku - “Pojedini sveci imaju prošlosti i mnogi grješnici imaju budućnost“

Nijednoj osobi nije garantovano da će biti ‘svetac’ cijelog života. Ali vrata Allahovog oprosta su uvijek otvorena i posebno su prilagođena za one koji počine greške i pokaju se, te nastoje promijeniti se, čak i ukoliko je to uvijek iznova.

  1. Razmislimo o našim grijesima i nedostacima.

O, čekaj, ne možeš se nijednog sjetiti? Ukoliko ne možemo, onda nas je šejtan prevario i u gorem smo stanju od onih čije očite grijehe opažamo.

  1.  Sjetite se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude oholosti i koliko zrno gorušice.“ (Buhari)

Ponekad djela koja vidimo kod drugih mogu biti grijeh, ali ne mogu biti toliko ozbiljni kao sam problem oholosti. U želji da drugi počnu da se ponašaju kao da su stanovnici Dženneta, budimo oprezni da sami ne postanemo oni kojima je Džennet zabranjen. Da nas Allah od toga sačuva.

  1. Zapitajmo se – Da li je ta osoba roditelj?

Ako jesu, a mi još nismo, oni su već nekoliko svjetlosnih godina ispred nas. Ukoliko je majka, Džennet je potencijalno ispod njenih nogu. Ako su majka ili babo, onda za svako dobro kojem su podučili svoje dijete i ono bude postupalo po naučenom, oni će dobijati nagrade za to. Kako se onda možemo porediti sa tim? Ukoliko su oni roditelji, a i mi, razmislite – koje veliko djelo njihovo potomstvo može učiniti samo od jedne lekcije koja ih je ta osoba naučila?

       5. Podsjetimo se - Mi nemamo pojma o tome kroz šta ta osoba prolazi ili odakle zapravo dolaze.

Koliko je osoba bukvalno dobijalo batine kako bi naučili da klanjaju, koliko njih je bilo pod pritiskom da nosi hidžab ili seksualno zlostavljano od strane ‘vjernika’, pojedinca? Naša kratka interakcija sa pojedincima nije prolaz u njihovo porijeklo i borbe iz prošlosti. Mi ne poznajemo bol kroz koji prolaze. I ponekad, zbog tih vrlo bolnih iskustava, ljudi ostave praktikovanje islama ili napuste islam u potpunosti. Ali ponekad izaberu da se vrate. I kada to urade, onda im je potrebno vremena. Oni moraju proći kroz svoje emocije, otrovne odnose koji su prvobitno i izazvali raskol sa islamom i poteškoće da pronađu svoj prostor u džematu nakon što su ga napustili za neko vrijeme. I sve je to džihad. Svakodnevno oni vode svoje interne bitke.

Ono kroz šta oni prolaze ne može se porediti sa mladićem ili djevojkom koji su odrasli u porodici privrženoj vjeri koja je uvijek pružala podršku, koja je bila dio njegovane džamijske zajednice, koja je išla u mekteb još od vrtića i pohađala svakodnevno časove Kur’ana. Dvadesetgodišnji hafiz može biti impresivan, da ga Allah nagradi i podigne njegov status, ali to nužno ne znači da je on bliže Allahu ili da je stekao više nagrada nego onaj Allahov rob koji se bori  sa nevjerovatnim teškoćama i bori se da se vrati na pravi put.

Dakle, šta mi možemo učiniti kada onaj osjećaj ‘svetiji od tebe’ se javi?

Razmislite - Omer, r.a., je nekada bio neprijateljski nastrojen islamofob koji je tukao svog slugu jer je vjerovao u Allaha. Sada, on je poznat kao jedan od onih kojima je Poslanik, s.a.v.s., obećao Džennet. Da li bi on bio naš uzor da smo ga znali prije islama? Možda ne. Ali pogledajte ko je on postao. Znate li zašto? Jer, Allahovom uputom i milosti, on je imao učitelja i džemat koji mu je pomogao da iskaže svoj puni potencijal.

To je ono što mi moramo biti drugima a i dozvoliti drugima da budu za nas. Budite mentor pun ljubavi. Budite prijatelj koji daje podršku. Budite ohrabrujući savjetnik. Budite rame za plakanje i oslonac.  Vaša fenomenalna ljubav za islam i ‘muslimanstvo’ će se jednostavno pokazati kroz vaše akcije da budete na raspolaganju drugima na ohrabrujući, pravi način.  Ako je primjenljivo, kada je osoba spremna onda će vas i pitati o islamu i potražiti vašu pomoć da postane najbolji musliman što je to moguće, inšAllah. Ili možda će biti otvoreniji da slušaju vaše iskrene, nježne savjete o nečemu zbog čega ste zaista zabrinuti iz vaše ljubavi prema njima. Ova perspektiva ne znači da ne moramo savjetovati druge kada smo za njih zabrinuti, to jednostavno znači da to radimo, ali bez osuđivanja i da to radimo na metodičan mudar način.

Budite poput Poslanika,s.a.v.s. Ispunite duboko svoje srce brigom za sreću ljudi na oba svijeta gdje jednostavno neće imati mjesta za osudu ili oholost. I možda, zbog vašeg iskrenog prihvatanja drugih, uskoro ćete pronaći da je ta osoba postala sredstvo vaše vlastite upute.


Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
Izvor: AKOS.BA

14.03.2015.

Dobrota se ne može glumiti... ili jesi ili nisi dobar!

Danas razmišljam o dobricama. Dobrota je meni omiljena ljudska osobina. Ona ti učas posla otkrije kakav je neko, jer je jedina osobina koja ne može da se glumi. Čak i kad se odglumi u jednoj situaciji, u drugoj oda svoga glumca koji ne može da iznese svoju „ulogu dobrice“ do kraja. Zato navijam za dobre. Oni su svoji, originalni, uvijek i prema svima isti. Dobri – pa hajd! Ne možeš im ničim natruniti karakter.


Ne znam da li se to može naučiti, postati, ali vjerujem da se dobrice kao dobrice rađaju. Oni koji su samo ponekad dobri i samo za ponekog, oni su mi samo „fini.“ Takvih je danas najviše. No, ima i onih koji nisu ni dobri ni fini, ali koga briga za njih…


Dobar čovjek u svakome vidi samo dobro, a zao zazire od svakoga. Dobar se češće razočara, a zli rijetko iznenadi. Ja uvijek navijam za ove dobre, jer nakon ovog svijeta ima nešto što mnogo duže od njega traje. Dobrog na ovom svijetu znaju često zeznuti, ali zeznu se oni koji misle da sve sve na tome završava. Šta bi mi bez Ravnatelja…

 

Dobro ispliva kad-tad…

Činiti ljudima dobro, a ne dobijati ništa zauzvrat, ni toplu riječ, ni zahvalnost, već naprotiv, drskost i samoljublje, možda i poniženje je uobičajena pojava danas. Insan često stane i zapita se: Zašto ja to radim kad mi ne uzvraća? Kad mu/joj u očima vidim prijezir? Kad se osjetim kao neko kog iskorištavaju i cijede, eksploatišu i ponašaju se u fazonu “baš me za tebe briga!”


Dok god insan ne raščisti sam sa sobom, postavljat će sebi ovakva pitanja.A kako raščistiti?


- Ja sam odlučila da od mene dolazi samo dobro.Kako će ga ko prhvatiti – njegova je stvar.


- Sve što uradim, radim u ime Boga, za Njegovu nagradu. Od ljudskog “hvala” ionako nemam nikakve koristi. “Ko uradi i koliko trun dobra, vidjet će ga. A ko uradi i koliko trun zla, vidjet će ga.” (Sura Zilzal)


- Radit ću dobro da bi moja duša osjetila lezet dobrog učinjenog djela.Mir, zadovoljstvo sobom, snagu.


- Radit ću dobro da bih ti pokazala da sam bolja/lji od tebe. Ja ne šaram, malo ovako malo onako, kod mene nema bućkuriša.Dobro – i to je to.A ti biraj svoj put.


-Radit ću dobro zato što sam ja odgovorna samo za svoja djela.


Neću ja biti pitana zašto drugi nešto rade ili ne rade i zato ću ja svoj ‘ispit’ spremati i nastojati činiti kako treba ono čime sam ja zadužena i za šta sam odgovorna.


- Radit ću dobro da bih te navikla da od mene drugo ne možeš ni dobiti. Ako te išta promijeni prema meni, to će, kad tad.Ako ne dok sam živa, onda kad me ne bude, a ti ostaneš možda iza mene i pomisliš – “Nisam bio/la fer.” Bolje neka tebe grize savjest zbog odnosa prema meni, nego mene prema tebi.


- Radit ću dobro taman ti nikad ne skotao/la to, uzimao ga zdravo za gotovo, jer ja nisam vrba koju svako savija kako mu se prohtije. Moja odluka o dobru je moj karakter.To sam ja. I ne želim biti niko drugi.


Sara Sabri

(Iz knjige “Šapućem ti kao Sara Sabri 1“, Sarajevo, 2015.)

11.03.2015.

Vaš zadnji dan na dunjaluku...

Čitala sam na jednoj internetskoj stranici mišljenja i odgovore ljudi na isto postavljeno pitanje, tj. kako biste iskoristili svoj zadnji dan u životu. Mnogi su se ismijavali sa tim pitanjem, drugi su pisali da bi ludovali, a jako mali broj njih pisao je kako bi te zadnje sate proveo sa voljenima, moleći se Bogu...

Zamislite da vam je rečeno da je danas vaš zadnji dan na ovome svijetu. Imate slobodnu volju da činite šta želite, odriješene ruke i dvadeset četiri sata na raspolaganju. Kako biste ih iskoristili?

Mnogi ljudi žive pod parolom “jednom se živi”, pa nastoje da svoje vrijeme i boravak na dunjaluku iskoriste onako kako oni smatraju da je najbolje, kako bi “ludovali”, živjeli “punim plućima”, ne plašeći se Boga i ne stideći se ljudi. Čitala sam na jednoj internetskoj stranici mišljenja i odgovore ljudi na isto postavljeno pitanje, tj. kako biste iskoristili svoj zadnji dan u životu. Mnogi su se ismijavali sa tim pitanjem, drugi su pisali da bi ludovali, a jako mali broj njih pisao je kako bi te zadnje sate proveo sa voljenima, moleći se Bogu.

Jeste li razmislili o mom pitanju? Šta biste činili da je danas vaš zadnji dan na dunjaluku? A šta ako to zaista jeste tako? Šta ako će upravo neko od onih koji pročitaju ovaj tekst i moje riječi i pitanja upućena vama, biti od onih po čiju će dušu doći Melek smrti u roku od dvadeset četiri sata? Šta ako ste vi ta osoba?

Jeste li spremni da dočekate Meleka smrti? Jeste li danas činili istigfar – molili Gospodara za oprost svojih grijeha? Koliko ste Ga se puta danas sjetili? Kakva je vaša veza sa namazom – koliko često svoje čelo spuštate na sedždu pred Stvoriteljem svjetova? Kakav će biti vaš odgovor kada vas upita za namaz? Hoćete li reći da niste imali vremena za to, da su vam utakmica i odlazak u kafić bili preči od izvršenja Njegove naredbe, ili ćete Mu moći reći da vam ništa nije bilo preče od namaza i padanja Njemu na sedždu? 

Kada bi vam u jednu ruku bili dati ključevi cijelog dunjaluka, sa svim njegovim blagom i bogatstvima, i vremenski rok od pedeset osam godina da uživate u tom blagu, a u drugu ruku ključ od džennetskih vrata i mjesto u njemu, sa onim što ljudsko oko nije vidjelo, ljudsko uho nije slušalo, a ljudskom je razumu nedokučivo, zbog silne ljepote, i ponuđeno vam da vječno u tome uživate, koji biste ključ odabrali? Naravno, bez sumnje, vaš je odgovor – džennetski ključ. 

Vi imate priliku da dobijete ključ od džennetskih dvora, imate mapu i kartu kako da stignete do njih, imate sve kao na dlanu pojašnjeno, samo je potrebna vaša ljubav prema tome, odricanje od dunjalučkih, prljavih ključeva, i slijeđenje uputa do mirisnog, vrijednog ključa džennetskih dvora.  Da biste dobili ovaj ključ ne treba vam diploma, štela, već veza sa Stvoriteljem nebesa i Zemlje, a On je tu za vas u svakom trenutku, i bodri vas.

U dvadesetom ajetu sure El-Hadid, Allah, dželle šanuhu, govori o tome šta je dunjaluk: “Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, razonoda, uljepšavanje, međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.

Ne budite rob dunjaluka, ne dopustite da vas baci na noge, i ponizi svojim jeftinim trikovima. Ibn Kajjim, rahimehullahu te‘ala, govorio je: “Dunjaluk je lešina, a lav ne jede lešinu.” Živite svaki dan kao da je posljednji, jednom ćete biti u pravu, a šta znate, možda je taj dan bliži nego što možete i zamisliti. Ne odgađajte pokajanje, ne dopustite da vas dunjaluk zarobi svojim prljavim okovima. Imate jednu priliku na ovome svijetu! Ne protratite je trčeći za varljivim i bezvrijednim. Od vas zavisi kakvu ćete završnicu imati: Džennet prostrani ili Džehennem strašni... A vrijeme neumitno teče...

Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti!” (Er-Rahman, 26–27)

Ummu Sara Žužić

Izvor: N-um.

04.03.2015.

SubhanAllah.

Božiji Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaže: "Ječe nebesa,jer nisu u stanju nositi sama sebe. Ječe nebesa, a i trebaju ječati,jer na njima nema mjesta koliko je četiri prsta, a da tu nije melek,koji čini sedždu Uzvišenom." Bilježi ga Tirmizi (2.312), Ibn Madže (4.190) i Ahmed (21.005)


od Ebu Zerra r.a. Prenosi Džabir,r.a., Božiji Poslanik sallallahu alejhi we sellem da je rekao:" Nema na svih sedam nebesa prostora koliko je stopalo,čeperak ili šaka, a da na njemu nije melek koji je stalno na kijamu,sedžda ili rukuu. Kad nastupi Sudnji dan reći će:' Neka Si Slavljen, Allahu, nismo Te obožavali kako zaslužuješ!'. Bilježi ga Teberani u El- Evsatu(3.568) i u El- Kebiru ( 1.751).

Kako se samo čovjek uzoholio, postao nezahvalan i nemaran.

18.02.2015.

Ljutnja je neprijatelj razumu.

TUGA I LJUTNJA
 Kada se čovjek rastuži, to se odrazi na njegovu nutrinu, i njeni znaci su vidljivi samo na njemu, ali kada se naljuti, on „spali“ i sebe i druge – u tome je razlika između tuge i ljutnje. Nisam čuo da se čovjek razveo u trenutku kada se rastužio, ali se jeste ubio, ili da je udario, zatvorio, ranio ili rastužio nekog. A ako se to i desilo, bivalo je vrlo rijetko i ne uzima se kao mjerilo.

 Međutim, u historijskim knjigama nalazim da je čovjek počinio ubistvo u srdžbi, ili je zatvorio, udario, ili napustio nekoga jer se razljutio.
Tragovi ljutnje su razorni. Onaje krik vulkana. Ona je grmljavina munje.
Zbog toga se kaže: Krik ljutnje i potres ljutnje. Kada je spomenuo Svoje neprijatelje,Uzvišeni Allah je rekao: „Allah se na njih rasrdio.“ (El-Feth,6)
Kaznio ih je ljutnjom, neka je slavljen i uzvišen. Allah se srdi, ali ne tuguje, jer je tuga negativno svojstvo i ne priliči Allahu. A ljutnja je svojstvo moći i vlasti, i priliči Njegovoj veličini, slavljen neka je i uzvišen.Zbog toga, pošto je uništio narode koji su skrenuli sa Allahovog puta, Uzvišeni kaže:“A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo.“ (Ez-Zuhuf,55)
Rasrdili su Allaha, pa ih je On uništio. Ako želimo da izgradimo svoju ličnost znanjem, mudrošću i blagošću, i da uživamo u onome sa čime nas je Allah opskrbio od lijepih stvari, obavezni smo da se ne ljutimo, jer se najbolja hrana, najprijatnije piće i udoban stan pokvari sa srdžbom. Ako bi ljutit insan bio u tornjevima od slonove kosti, on bi zagadio i oksidirao atmosferu oko sebe.
On je kao otrov u tijelu. Međutim, zadovoljni, blagi i smireni i kada bi živio u kolibi, on bi uživao u svom životu.

Čitao sam od jednog zapadnjaka: „Dobrodošao ječmeni hljebu, sa mirom. I ne poživio Bog nerazgovjetnu viku, jer vika je ljutnja, uznemirivanje, podizanje glasa i galama.“ Kada ćemo shvatiti da mi nećemo promijeniti ništa u univerzumu?
Jer sve biva Allahovom voljom i određenjem, i sve je već zapisano.
Uzrujavali se mi, ljutili se, protestirali, u univerzumu nećemo ništa promijeniti, ni koliko trun jedan. Kada smo spokojni, mirni i radosni, vidimo ljepotu sunčeve svjetlosti te zamišljamo da nas ono kupa ovim prekrasnim izobiljem sjaja.
Gledamo u njegove srake poslate poput konaca od zlata i niti od svile.
Kažu: „Pri napuštanju ljutnje uživaš u blagodati u kojoj se nalaziš.“
Zahvaljujemo Allahu na svakoj blagodati, jer su blagodati koje su pred nama mnogobrojne. Tako Allah, slavljen neka je i uzvišen, kaže:
 „Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.“ (El-Nahl,18) Medjutim, napet, krut, ljut i uznemiren čovjek sve ovo potpuno preokrene.

Uznemiren insan je poput bika koji bijesan uđe u štalu.
U stanju je da provali u zabranjeno mjesto, pokida žice i pregazi ono što je pred njim, tako da ostavi uništene usjeve, kao kad lišće crvi istoče.
On je poput neukrotivog lava koji raskomada plijen. Stabilnost čovjeku je samo u nastojanju da svoju dušu dovede u red, pa da bude zadovoljna i da zna da čovjek u određenju neće ništa promijeniti.
 (Iz knjige: Ne ljuti se)
_____________________________________________

Nema razvoda onome ko je ljut.

Prenosi se od Aiše, neka je Allah zadovoljan njom, da je rekla:
„Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
'Nema razvoda niti oslobadjanja roba u iglaku.'“
Ebu Davud kaže: „Mislim da je galak ljutnja.“
Hanbel kaže: „Čuo sam Ebu Abdullaha – misli na Ahmeda b. Hanbela –da kaže:
 „Ona je ljutnja.“ Ebu Bekr kaže: „Pitao sam lingviste Ebu Muhammeda,
Ibn Durejda, Ebu Abdullaha i Ebu Tahira o Poslanikovim riječima:
'Nema razvoda niti oslobođenja roba u zatvaranju (iglak).' Rekli su:
 'Značenje te riječi je prisila, jer kada se neko prisili na nešto, to nije njegovo pravo mišljenje. U ovo značenje spadaju i pleuritični bolesnik i ludak.
Rekao sam nekom od njih: 'Da li i ljutnja, također, tu spada?' Odgovorio je: 'Tu spada i ljutnja, jer postoje dvije vrste zatvaranja (iglak): jedana je prisila,a druga ono što nastane iz toga, a čime se izuzima njegovo pravo mišljenje.

Šafija je protumačio: „Nema razvoda u zatvaranju (iglaku) ljutnjom.“ Tako ga je protumačio i Mesruk, a to je mišljenje i El-Kadija Ismaila b. Ishaka. Svi oni : Mesruk, Šafija, Ahmed, Ebu Davud i El – Kadi Ismail b. Ishak su protumačili iglak kao ljutnju, što je i najbolje tumačenje, jer su se srditom zatvorila vrata namjere žestinom ljutnje.
 A o riječima Uzvišenog: A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište kod Allaha. (El-E'araf, 200)
Abd el-Rahman b. Zejd b. Eslem kaže:
 „Kada je objavljeno: Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! (El-E'raf, 199) Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Gospodar, šta je ljutnjom? Pa je Allah objavio: A ako šejtan pokuša da te na zlo navede...“ (El-E'araf, 200)
Osnova zla je činjenje nereda srdžbom ili nečim drugim.
Ono što insan izgovori u stanju žestoke ljutnje, poput razvoda, vrijeđanja i tome slično, je šejtanovo navođenje na zlo, koje ga prisiljava da kaže ono što nije htio reći. Kada se srdžba umiri, čovjek spozna da je to šejtan njegovim jezikom izgovorio ono čime on, ustvari , nije zadovoljan i da to nije bio njegov izbor.

 (Iz knjige: Ne ljuti se)

14.02.2015.

Ajet koji štiti od Šejtana l.a.

 Ehu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao je:
"Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me je da čuvam sadakatul-fitr;
došao je neki čovjek i uzeo nekoliko pregršti hrane,
 a ja sam ga uhvatio na djelu i zaprijetio mu: 'Allaha mi, tvoj ću slučaj zacijelo prijaviti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem!' On se požalio: 'Veliki sam nevoljnik i imam djecu!' Oslobodio sam ga, i sutra ujutro Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, upitao me:
 'O Ebu Hurejra, šta bi s čovjekom koga si jučer uhvatio na djelu ?'
Odgovorio sam: 'Allahov Poslaniče, požalio se na veliku neimaštinu i djecu, pa sam mu se smilovao i oslobodio ga.' 'Slagao je. vratit će se',
upozorio me je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
 l znao sam, na osnovu tih njegovih riječi, da će se ponovo vratiti,
te sam na njega vrebao iz zasjede. Opet je došao i uzeo nekoliko pregršti hrane, pa sam ga i tada uhvatio na djelu. Opet sam mu zaprijetio: 'Allaha mi, tvoj ću slučaj zacijelo prijaviti illahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem!' On reče: 'Nemoj me prijaviti, nevoljnik sam, imam djecu, neću ovo više ponoviti!' Sažalio sam se i oslobodio ga, a sutra ujutro, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: 'O Ebu Hurejra. šta bi s čovjekom koga si jučer uhvatio na djelu ?' Odgovorio sam: 'Allahov Poslaniče, požalio se na veliku neimaštinu i djecu, pa sam mu se smilovao i oslobodio ga.' 'Slagao je. vratit će se ',
opet me upozori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Zbog toga sam ga i po treći put čekao u zasjedi i, zaista, opet je došao.
Uzeo je nekoliko pregršti hrane, pa sam ga i tada uhvatio na djelu.
 Ponovo sam mu zaprijetio: 'Allaha mi, tvoj ću slučaj zacijelo prijaviti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem! Ovo je treći put kako obećavaš da ovo nećeš ponoviti, a opet ponavljaš.' On reče: 'Pusti me, poučit ću te riječima od kojih ćeš, Allahovom voljom, imati koristi.' 'Koje su to riječi?', upitao sam.

On odgovori: 'Kad legneš u postelju, prouči Ajetul-kursi,
i nad tobom će brigu preuzeti Allahov čuvar, a šejtan ti se neće približiti do zore.'
 I ja sam ga oslobodio.

 Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: 'O Ebu Hurejra, šta bi s čovjekom koga si jučer uhvatio na djelu ?' Odgovorio sam: Allahov Poslaniče, obećao je da će me poučiti riječima od kojih ću, Allahovom voljom, imati koristi.' 'A koje su to riječi?', upita Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.
Odgovorio sam: 'Rekao mi je da u postelji proučim Ajetul-Kursi. Još je dodao: 'Nad tobom će brigu preuzeti Allahov čuvar, a šejtan ti se neće približiti do zore."
Tada mi je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Istinu ti je rekao, mada je lažac. Znaš li s kim razgovaraš već tri noći, Ebu Hurejra?' 'Ne znam', odgovorio sam.
Na to mi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, samo reče: 'Bio je to šejtan.

''> EI- Buhari (5010) i Muslim (807).

Tj. istinu ti je rekao da će te čuvati melek ako prije spavanja proučiš Ajetul-Kursiju, i da ti se šejtan neće pribiližiti, no, ipak, šejtan uvijek laže. A istinu treba prihvatiti makar od nevjernika zabludjelog. Kaže se da je istina izgubljena stvar koju treba uzeti ma gdje da je čovjek nađe. I važno je znati, čovjek se od šejtanovog zla može spasiti samo • Allahovom, dželle šanuhu, dobrotom i zikrullahom.


(Iz knjige: Kako ukrotiti svoje srce)


Stariji postovi

<< 04/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
10945