Pakujem za Ahiret.

Es Selamu alejkum.

16.12.2014.

Dova za hajrli sina!

Dova ima posebno mjesto u islamu.
Čovjek se dovom obraća Svemogućem Allahu da mu podari dobro, a od njega otkloni zlo.
Njome se realizuje veza između Allaha, dž.š., i čovjeka. Allahu, dž.š. možemo upućivati različite dove. Tako možemo tražiti od Allaha, dž.š., da nam podari hairli potomke, na što ukazuje i slijedeća dova:

 Gospodaru moj, podari mi sina:

Pravovjernog poput Ibrahima, a.s., kojeg si Allahu,Svojim prijateljem nazvao,
 Poslušnog poput Ismaila, a.s., koji je da žrtva bude u Tvoje ime spreman bio,
 Učenog i pronicljivog poput Musaa, a.s., koji je i faraona nadmudrio,
Odanog poput Haruna, a.s., koji Tvoga roba Musaa nije napuštao,
Smirenog poput Jakuba, a.s., koji je strplivo svoga sina Jusufa čekao,
Lijepog poput Jusufa,a.s., koji je zbog ljepote na mukama bio,
Strpljivog poput Ejuba, a.s., kojem Si oduzeo porodicu, imetak i zdravlje a on je i dalje strpljiv i pokoran Tebi bio,
 Valjanog poput Idriza, a.s., koji se sam šiti kožu, tražiti nauku i graditi učio,
Utjecajnog poput Sulejmana, a.s., kojeg Si najmoćnijim čovjekom na Zemlji učinio,
Snalažljivog poput Nuha,a.s., koji je lađu spasa gradio,
Iskrenog poput Ebu Bekra, kojem si Džennet obećao,
 Hrabrog poput Omera, r.a., od kojeg je i šejtan bježao,
Stidljivog poput Osmana, r.a., kojeg se i Poslanik,a.s., ustručavao,
Uzoronog poput Alije, r.a., koji je kao dječak u Tebe povjerovao,
Pravednog poput Muhammeda, a.s., kojeg Si odabranim učinio.

Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da će vam dovu uslišati i znajte da Allah ne uslišava (prima) dovu čovjeka čije je srce u gafletu (zaboravu i nemaru) i koji je nepažljiv i neobazriv (zaokupljen drugim stvarima). (Bilježe Hakim, Tirmizi)

Autor: Esmin Mehić, prof.
Akos.ba

14.12.2014.

Prekrasan hadis o razgovoru stanovnika Dženneta sa Uzvišenim Allahom.

"O stanovnici Dženneta, jesteli zadovoljni?".
Oni će odgovoriti:"Kako da ne budemo zadovoljni, a naša lica Si učinio bijelim i uveo nas u Džennet!". Uzvišeni će reći:
 "O, stanovnici Dženneta, imate i drugu stvar!". Šta je to?" - upitat će.
Pa će pozivač pozvati: " Allah traži da vam se poveća!"
Pa će reći: "To je na povećanje Milostivoga!" Njima će se postaviti mjesto od svjetlosti, minbere od svjetla, od zlata i srebra. Iznad njihovih glava zablistat će svjetlo i oni će pomisliti da je to Allah, ali će im biti rečeno da je to svjetlost Allahovog prihvaćanja. Uzvišeni Allah će ih pozvati: "O stanovnici Dženneta, neka je na vas selam!"
Oni će odgovoriti: "Allahu, Ti si Es - Selam i od Tebe dolazi spas.
Uzvišen Si, o Ti Veličanstveni i Plemeniti!" Tada će Allah reći: "O stanovnici Dženneta gdje su Moji robovi  koji su Mi bili pokorni na dunjaluku, a da Me nisu ni vidjeli?"
Oni će podići svoje ruke. Uzvišeni Allah će reći: "O stanovnici Dženneta, danas je dan povećanja. Tražite od Mene!".  Svi će složno izgovoriti jednu riječ:
"Budi zadovoljan nama, Gospodaru!": Uzvišeni će kazati: "Da nisam bio zadovoljan vama, ne bih vas uveo u Moj Džennet! Tražite nešto drugo!"
Tada će svi zajedno kazati: "Pokaži nam Svoje lice da gledamo u Njega!"
 Tada će se skloniti pregrada i oni će gledati u Allahovo lice.
Neće imati više slasti otkako su se rodili od gledanja u lice Uzvišenog Allaha, dž.š!

Otići će u Džennet. Svakome od njih će se Uzvišeni posebno obratiti: "O, moj robe, sjećaš li se tog i tog grijeha?" Čovjek će reći: "Gospodaru, zar mi nisi oprostio?"  Uzvišeni će kazati: "Da, Mojim oprostom si dostigao ovaj stepen. Zaželi, Moj robe. Na dunjaluku si žrtvovao radi Mene, i danas ću ti dati šta god zaželiš!" Rob će zaželjeti i željeti sve dok mu ne nestane želja. Uzvišeni će mu tada reći: "Zaboravio si zaželjeti to i to!"

Bilježe: Buhari (6.549), Muslim (7.070), Tirmizi (2.555).

12.12.2014.

PRIHVATI ZIVOT ONAKVIM KAKAV JESTE

Život na ovom svijetu gorkog je okusa, pun je nedaća i teških dana. On nije jednobojan, dobro i zlo, teškoće i spokoj smjenjuju se, a na tebi je da se trudiš. Nećeš naći savršene roditelje, ženu, prijatelja, dom i posao. Sve ćete ove stvari nekad razočarati, a ti žegu vodom gasi i zlo dobrim. Samo ćeš tako sačuvati svoju glavu.

Allah je želio da ovaj svijet, dunjaluk, bude stjecište suprotnih stvari, vrsta, skupina i stavova. Na njemu se spajaju dobro i zlo, red i nered, radost i tuga, da bi naposljetku sve dobro, radost i red završili u Džennetu, a sve zlo, nered i tuga sastali se u Džehennemu. U jednom hadisu Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže:

"Dunjaluk je proklet i sve je na njemu prokleto osim spominjanja Allaha, i onoga što se radi zarad bliskosti Njegove, učenjaka i učitelja." Stoga, živi u svojoj stvarnosti, ne zavaravaj se maštom i ne lebdi u idealnom svijetu. Prihvati dunjaluk onakvim kakav jeste. Uskladi svoju dušu sa svojim životom i okolinom, shvatit ćeš da nema savršenih prijatelja i stvari, jer savršenstvo, sklad i neporočnost nisu karakteristike ovog svijeta.

Znaj da nema savršene supruge, jer i u hadisu se kaže:

"Neka vjernik ne mrzi ženu zbog neke njene osobine koja mu se ne sviđa ako ona ima osobina koje mu se dopadaju."

Moramo dobro razmisliti i procijeniti stanje u kojem živimo. Moramo praštati, biti velikodušni, izbjegavati poteškoće i ponekad zatvoriti oči pred činjenicama. Na nama je da imamo cilj i da neke stvari zanemarujemo.


(Iz knjige: Ne tuguj)

09.12.2014.

Savjeti... ali mužu!

Kada se govori o bračnim obavezama i pravima, uglavnom se misli na supruge i traži da one izvrše svoje obaveze, dok su rijetka obraćanja muškarcima kako bismo saznali prava koja imaju njihove supruge. Povodeći se za hadisom Allahova Poslanika s.a.v.s.:"Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj" - predočavamo bračnim drugovima muslimanima neke savjete koji će im pomoći da ostvare ovo dobro i da se oživotvori Allahova naredba: "Sa njima (ženama) lijepo postupajte (živite)." (En-Nisa 19.)

1. Bogobojaznost u svakom pogledu, a posebno u ophođenju sa porodicom.
 2. Stalno podsjećanje na to da je lijepo ophođenje sa porudicom način da se približiš Uzvišenom Allahu.
 3. Međusobno potpomaganje sa suprugom u pokornosti Allahu dž.š: da muž podstiče suprugu da učestvuje sa njim a da'vi, kako bi na tom putu žrtvovala neka svoja prava.
 4. Okititi se nekim istinski dubrim svojstvima kao štu su: istinoljubivost, povjerljivost, lijepo ophođenje i podnošenje (prihvatanje) odgovornosti.
 5. Istinsko razumijevanje skrbništva kroz lijepo ophođenje, prihvatanje odgovornosti, pažnju, nježnosti, a ne kao vladavinu i totalnu dominaciju.
6. Čuvanje suprugine tajne (bračne tajne).
7. Ljubomora je pohvalna bez lošeg mišljenja i istraživanja negativnosti.
8. Odvoji dio vremena da sjedneš sa svojom suprugom radi razgovora, razonode, šale, zabave, bez obzira koliko bio zaposlen.
9. Dozivaj je najdražim joj imenima, razgovaraj sa njom nježno i prijatno.
10. Otkrivaj joj ono što ti se kod nje sviđa, hvali njenu ljepotu i skladnost prilikom spravljanja hrane kao i u svakoj drugoj prilici.
11. Ne propusti priliku da je ljupko pogledaš, osobito u nekim prilikama.
12. Postupaj sa njom uvijek blago i nježno, a svoje zahtjeve formuliši kao prijedloge, a ne kao naredbe.
13. Ne smatraj da je napuštanje dostojanstva jedna vrsta zabave jer će to prouzrokovati formiranje ružnih osjećaja.
14. Razgovaraj sa suprugom o svojim željama i planovima, traži njeno mišljenje i prihvati ga, te saobraćaj sa njom kao sa svojom životnom saputnicom.
15. Ukaži joj puno povjerenje i povjeri joj tajne.
16. Pohvali je i cijeni sve što učini za tebe, bez obzira koliko malo bilo, pa iako si na to već navikao.
17. Obrati posebnu pažnju na njen život, njenu ličnost i daj joj do znanja da je ona u središtu tvoje pažnje, a ne na margini tvojih misli.
18. Ne propusti priliku da joj se pridružiš u šetnji ili izletu.
19. Izvini joj se kada budeš ubijeđen da si pogriješio, kako bi tvoje izvinjenje bilo u duhu razumijevanja a ne jadanja.
20. Uljepšaj se svojoj ženi kao što se ona uljepšava tebi.
 21. Budi na njenoj strani sa naklonošću i milošću, pogotovo kada ima zdravstvenih problema. 22. Ne zaboravi ono što traži da doneseš iz grada, bez obzira koliko to bilo neznatno.
23. Budi blag u razgovoru i raspravi sa njom, prikloni se ispravnom mišljenju makar se sukobljavalo sa tvojim mišljenjem.
24. Stalno sa njom kontaktiraj (telefonom) kada si odsutan, na putu.
25. Uputi joj osmijeh pun ljubavi, osjećaj velikodušnosti prilikom susreta sa njom nakon odsustva.
26. Osmjehni se kada ulaziš u kuću, a ne mrgodi se, s tim što ćeš svoj dolazak najaviti zvonom ili telefonom. Izlivom ljubavi i naklonosti širi atmosferu ushićenja i radosti u kući.
27. Vodi računa o njenim duševnim i tjelesnim stanjima u vrijeme hajza, trudnoće, nakon rađanja; prema njoj se odnosi blago i sa osjećajem, uz strpljivost.
28. Nemoj zanemariti činjenicu da je pokatkad spopadnu osjećaji bola i tjeskobe, nego nastoj da što prije saznaš uzroke i probaj da to prevladaš ljubavlju i iskrenim nijjetom.
29. Postupaj mudro i s umijećem u situacijama kada su žena i majka zajedno, tako da budeš faktor njihovog zbližavanja, a ne obrnuto.
30. Ne kritikuj ženu, osobito pred drugim, već upotrijebi blagost da bi došao do onoga što želiš. 31. Ne kritikuj njen način pripremanja jela i uređenja stana i nemoj je porediti sa nekom drugom (svojom majkom, svojom sestrom, suprugom prijatelja i ostalim ženama).
32. Poštuj punca i punicu i smatraj ih za svoje roditelje.
 33. Obrati pažnju na njenu porodicu, njene prijateljice i svima im čast ukaži.
34. Proučavaj međusobne probleme, ali razumno i mudro, oprezno i promišljeno.
35. Nastoj da se vaši problemi uvijek rješavaju unutar kuće, a ako si prinuđen da potražiš savjet, onda to čini u najvećoj nuždi. Ne žali se nikom na nju, pa ni njenoj porodici.
36. Nemoj se uplitati roditeljima, puncu i punici u bračne probleme, jer oni su neobično pristrasni prema sinu ili kćerki i probaj da se među vas ulazi sa ljubavlju i samilosno.
37. Izbjegavaj emocije, srdžbu za najsitnije stvari, a emocije uskladi sa datom situacijom, tako da budu pomoć, a ne obrnuto.
38. Uvažavaj suprugin poredak stvari u kući i uskladi prema tome svoje zahtjeve (da ne primaš goste kada ona čisti ili sređuje kuću).
 39. Traži da joj pomogneš u njenim obavezama ako ti to vrijeme dozvoljava, bez obzira o kakvoj se vrsti pomoći radilo: da sjedneš sa djecom, zabavljaš ih, ili joj pomogneš u teškim poslovima, kupovini, popravci, nošenju tereta, kao što je namještaj itd.
40. Kada dođu gosti tvojoj supruzi, nastoj, skladno svojim mogućnostima, da joj pomogneš u posluživanju, tako da joj daš više prilike da sjedne sa gostima.

Sa arapskog preveo: Hfz. Mustafa Efendić (Preuzeto sa facebooka)
Image and video hosting by TinyPic

05.12.2014.

Predbračni razgovor. ♥

" Slusaj, kazem joj. Pogledaj me.
Bogat nisam a vala ni lijep nesto narocito.
Nit sam kakva kvalitetna stavka.
Da te volim znas, da zelim provesti s tobom ostatak zivota i toga si svjesna.
Majku najvise na ovom dunjaluku volim, oca malo manje ali i njega takodje.
S njima cemo zivjeti zajedno, dok su oni zivi bice moja obaveza, a sve sto je moja obaveza to je samim tim i tvoja. Ako postanes moja hanuma uvidjeces da su to dva divna nenametljiva insana, koja ces mnogo zavoljeti. Vremena su krizna, ali cu se truditi da nam priustim sto ljepsi zivot, ali ti nikakav luksuz ne mogu obecati.
Prijeke naravi nisam, al zelim poslusnu zenu, a ako budes takva Allah nek me kazni ako ti u hakk udjem. Da li ti povrh sveg ovog sto ti rekoh zelis da se udas za mene? " Dok sam joj pricao, pognute glave slusala je pomno.

Nastade gruba tisina.

 " Kao prvo, - poce ona stidnim glasom, - cijenim tvoju iskrenost rijetkost je to danas. kao drugo nije lijepo pricati neistinu."
Taman htjedoh izustiti ' molim ', kada ona nastavi. " Kako nisi bogat, kad si iskren.
To je vece bogatstvo nego da si mi ponudio divane i palate.
Vallahi draza mi je mala soba puna topline, neg' hanovi puni hladnoce. Sto se ljepote tice, pa zaista sta je ljepota tijela nad ljepotom duse. Ljepsa je osoba lijepe naravi, od osobe najljepseg lica. Sve sto je fizicki je lako lomljivo, dok se dobra dusa samo na dobru slama i ka hajru zudi. Sto se roditelja tice, pa svakako da su oni tvoja karta za Dzennet, a moja karta za Dzennet si ti, pa kako da tebe ne postujem i ne budem ti pokorna, samim tim i njih ne pazim a za Dzennetom zudim.
Vallahi ti se trudi i uzdaj u naseg Gospodara, i pred njim ces trud naci, a ja zelim ljepotu mira i rahatluka, ne ljepotu materijalnosti, u tom haira nema. I neka Allah mene kazni ako ti ne budem pokorna a tako zelim da se zovem hanumom tvojom."

Zacutah, ne mogah nista izgovorit. Gospodaru cime sam zasluzio ovaj Tvoj rahmet.
Na kraju samo izustuh, drhtavim glasom punim uzbudjenja, :
" Vallahi sam ja zadovoljan da mi ti budes zena. "

01.12.2014.

Potvora na Aišu r.a.: Pouka do Sudnjega dana!

Jedan od najvećih iskušenja koje je Allahov Poslanik s.a.w.s., doživio u svojoj poslaničkoj misiji svakako je događaj potvore na njegovu suprugu, Aišu neka je Allah zadovoljan njome.
 Munafici u Medini su željeli, optužujući Aišu r.a., za potvoru, da ponize i obeščaste Muhameda s.a.w.s. Taj događaj možemo gledati jednostavno kao bitku između dobra i zla.
Borba između dobra i zla je borba koja će trajati do Sudnjeg dana. Svi mi imamo one koje volimo i koje slijedimo. Oni koji vjeruju, slijede i vole iskrene i čestite, odnosno vjernike. Sa druge strane, postoje oni koji slijede laž, nepravdu i nasilje i druge oblike nemorala. Zato je uvijek važno da znamo na čijoj smo strani, koga slijedimo i ko je taj koji nam predstavlja odmor i inspiraciju. Ova druga grupa je, potvorom na Aišu r.a., kao što je već navedeno, pokušala da umanji ugled Muhammeda s.a.w.s, kod naroda Medine.

KADA SE DESIO DOGAĐAJ POTVORE NA AIŠU R.A.?
 Potvora na Aišu se desila nakon što je predvodnik munafika, Abdullah ibn Ubejj rekao:
„Tako mi Boga, kada se vratimo u Medinu, onaj ko bude veći i moćniji od nas, istjerat će onoga manjeg i slabijeg“.
 Sebe su smatrali većim i moćnijim, te su planirali istjerati Poslanika a.s. i ashabe iz Medine, nakon što se vrate iz bitke. Međutim, Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže: „Oni se služe spletkama, a ja ih uništavam!“ (Sura Et Tarik; 15-16)
Moramo da shvatimo da je ovaj svijet ustvari mjesto ispita, a ne nagrade. Iskreni vjernik će uvijek biti izložen raznim problemima i izazovima. Događaj potvore- El Ifk, svakako je savršen primjer toga. On svjedoči napadanje na čast čestitih i iskrenih, u ovom slučaju Muhammeda s.a.w.s., i njegove drage Aiše r.a., naše majke. Kada su dva takva roba bila izložena teškim smutnjama, preljubom u ovom slučaju, šta da očekujemo mi, pogotovo u današnje vrijeme, kada se glasine šire veoma brzo i do najudaljenijih mjesta.

Događaj potvore ostaje pouka do Sudnjeg dana. Priča je detaljno prenešen u poznatom djelu “El Bidaje ven nihaje” od poznatog učenjaka Ibn Kesira, od Aiše r.a.da je kazala:
„Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kretao na putovanje, kockom bi izvlačio koja će ga supruga pratiti. Tako kada je krenuo u bitku Benu Mustalak kocka je pala na mene, te sam sa njim krenula na putovanje...“

Poslanikove s.a.w.s. žene bi u takvim putovanjima bile nošene u nosiljkama. Tako bi one imale svoju privatnost i udobnost. Čak se spominje u nekim predajama da bi žene prije izlaska na putovanje konzumirale manje hrane kako bi bile lakše za nositi.
Dva jača muškarca bi, nakon što bi žena ušla u nosiljku, istu podigla na devu i tako bi sve bilo spremno za put. Kaže Aišra r.a.: „Kada smo završili sa putovanjem, okrenuli smo se prema Medini. Nakon što smo došli u blizinu Medine ulogorili smo se, kako bi proveli tu neko vrijeme. Prije nego što je Poslanik s.a.w.s., naredio polazak, ostala sam da obavim fiziološku potrebu. Na vratu sam imala lančić. Kada sam se vraćala prema nosiljci, primjetila sam da sam izgubila lančić, što me je natjeralo da se vratim i potražim ga. Nosači, misleći da sam unutra, krenuli su i stavili nosiljku na devu, te krenuli put Medine.“

Aiša r.a., kao što je poznato, bila je niskog rasta, a i mršava, tako da nosači nisu osjetili primjetnu razliku kada je ona unutar nosiljke, odnosno kada ona nije bila u njoj. U ovom događaju moglo je da se desi mnogo drugačijih scenarija. Da nije Aiša r.a., otišla da obavi potrebu, ne bi se desio događaj potvore. Da nije izgubila lančić, ne bi se desio događaj potvore, itd. Međutim Allah Uzvišeni, iza svakog događaja daje određenu mudrost. Sve što se dešava ima smisla. Ništa nije slučajno. Tako Allah Uzvišeni u suri En Nur, povodom ovog događaja, kaže:
 „Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru, jesu jedna skupina između vas! Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas.“ (Sura En Nur; 11)

 Često smo u takvim situacijama da pomislimo kako bi bilo drugačije da smo izabrali drugi put. Tome u islamu nema mjesta. Imam Amed navodi predaju u kojoj Poslanik s.a.w.s., kaže: „Svaki događaj ima svoj smisao. Čovjek neće osjetiti smisao vjere sve dok ne bude znao da ono što ga je pogodilo, nije ga moglo zaobići, a ono što ga je zaobišlo, nije ga moglo pogoditi.

“ Da je ovakvo razmišljanje pokuđeno, najbolje pokazuje hadis koji se nalazi u Muslimovoj zbirci, a u kojem Muhammed s.a.w.s. kaže: „I ako te nešto zadesi nemoj reći: ‘Da sam uradio ovako bilo bi tako i tako!’, već reci: ‘Allah je tako odredio i On čini šta hoće!’, jer riječ ‘da sam’ otvara djelovanje šejtana.”

Dakle, na nama je da iz našeg riječnika potpuno izbacimo termine „da sam“ i slično tome. Kao da uopće ne postoje. Takvo razmišljanje izaziva žaljenje za nečim, tugu, očaj itd. Sva ova stanja nisu dobra i vode u ponor. Moglo je da se desi mnogo scenarija, ali desio se ovaj i on je najbolji. Njime je vjernik zadovoljan. Svaki događaj nosi određenu poruku i korist, a posebno se to odnosi na događaje koji su se desili Poslaniku s.a.w.s, i onima oko njega. Čovjek često više nauči iz događaja koji su se desili nego li iz govora. Ovaj događaj je izdvojio Aišu r.a., da bude uzor i primjer svima onima koji se dese u sličnoj situaciji.

 Aiša r.a. nastavlja: „Stavili su nosiljku na devu, a ja nisam bila u njoj. Vratila sam se na mjesto gdje smo bili ulogoreni, a tamo ne nađoh nikoga...“ Majka pravovjernih je znala da će se muslimanska karavana, ako primjeti da je nema, vratiti na mjesto gdje su logorovali, tako da je tu i ostala jedno vrijeme. A onda se pojavio plemeniti ashab Safvan ibn Muattal es-Sullemi.

On je glasnim povicima: “Allahovi smo i njemu se vraćamo”, probudio Aišu, radijallahu anha, stojeći podalje od nje. Čim se probudila i ugledala ga, Aiša, radijallahu anha, pokrila je svoje lice. On joj je zatim prepustio da jaše njegovu devu dok je sam išao naprijed vodeći devu. Da li je mogao ovaj plemeniti ashab da uradi bilo šta drugo? Kada je prepoznao Aišu r.a., daleko od karavane, samu bez igdje ikoga, da li je trebao da je ostavi i okrene se? Još ako se zna da se radilo o supruzi Allahovog Poslanika s.a.w.s? Naravno da nije mogao. Uradio je ono što bi svako dobronamjeran uradio. Aiša r.a. nastavlja: „Safvan ibn Muattal je vodio devu. Žurio je da bi pristigao karavanu. Stigli smo je prije nego su ušli u Medinu. Neki ljudi su vidjeli prizor kako Safvan vodi devu na kojoj sam bila. Tako oni koji su me potvorili razvezaše svoje zle jezike. Tako stigosmo do Medine. Govor se raširio čitavom Medinom, pa tako i do Poslanika s.a.w.s., i mojih roditelja, dok ja o tome nisam ništa znala.“

Postavlja se pitanje zašto Muhamed s.a.w.s., nije ništa spomenuo Aiši r.a., a to nisu učinili niti njeni roditelji? Odgovor je jasan. Zato što su imali veliko povjerenje u Aišu r.a., kao i u njenu čistoću i nevinost. Golema je stvar i velika nepravda, optužiti nekoga, ako ne postoji utemeljenje za tu optužbu.

Kaže Aiša r.a.: „Takvo stanje je potrajalo sve dok nisam primjetila da je Poslanik s.a.w.s., promjenio svoj pristup prema meni. Izgubila se ljubaznost na koju me bio navikao alejhi selam. Kada bih se razboljela, došao bi mi i rekao: „Kako si Uvejš?“ (op. Aiša od milja.), međutim, sada je to izostalo. Obzirom da sam bila bolesna, a vidjevši da se Poslanik s.a.w.s. prema meni promjenio, tražila sam da mi dopusti da se odem liječiti kod moje majke, što mi je on dozvolio. Tako je prošlo dvadeset dana, a da ja o čitavom slučaju nisam ništa znala.” Sve dok jednu noć Aiša r.a., nije i sama saznala za potvoru, nakon što je sa jednom od žena izašla van svoje kuće. Pogledajmo kako Kur`an tretira ovaj događaj: „Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas.“ (An Nur; 11)

Dragi brate i poštovana sestro. Pogledajte kako se u Kur`anu govori o ovoj, naizgled teškoj, situaciji! Da bolje razumijemo ovu pojavu, pogledajmo drugi ajet: „Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.“ (Al Bekare; 216) Allah Uzvišeni vodi čovjeka sa jednog na drugi nivo, iz jednog u drugo stanje. Tokom svoga života, čovjek prolazi razne situacije, ali tim putem stiče iskustva i saznanja. Šta znači kada je čovjek zreo? To znači da sa sobom nosi mnogo iskustva. To iskustvo će mu poslije pomoći da se suprotstavlja novim izazovima. Zato ne mislite da je nešto loše po vas, ako na prvi mah izgleda teško. Allah najbolje zna, a mi ne znamo.

 „Tako mi Allaha, kada sam saznala za potvoru, toliko sam plakala da sam se bojala da će mi jetra pući od bola.“- nastavlja Aiša r.a., svoju priču. Kako i ne bi!? Postoji li gora optužba za čestitu ženu od optužbe da je ukaljala svoju čast? Aiša r.a., je odmah otrčala svojoj majci i upitala je: „Majko, da li si znala za ono što se priča Medinom? Zar si čitavo vrijeme znala šta se dešava, a nisi mi ništa rekla?” Majka ju je smirivala govoreći da su ljudi zavidni i da nije čudo što se ponekada takve stvari dešavaju.

 Za vrijeme ovog teškog vremena, Poslanik s.a.w.s., je jedne prilike ustao na minber i rekao: „O ljudi, kakav je narod koji ometa mene i moju porodicu? Govore o njima ono što nije istina. Tako mi Allaha ja od njih znam samo za dobro. A isto to kažu i za čovjeka (Safvan ibn Muattal). Tako mi Allaha ja od njega znam samo za dobro.“

Teško je bilo Poslaniku s.a.w.s. Potvorili su njegove najbliže osobe. Zar da njegova vjerna supruga učini ono što oni tvrde? Ljudi u Medini se podijeliše u tri grupe. Jedna grupa, onih najiskrenijih je također patila, kao i njihov drug. Drugi su počeli nasjedati na ove gnusne laži, te nisu znali kako da postupe. Treći, oni najgori- licemjeri, uživali su i radovali se. Od njih je sve i krenulo. Poslanikova tuga i nesreća je u isto vrijeme bila njihova sreća i radost. Eto takvi su to ljudi: žive od tuđeg nesreće.

 „Poslanik s.a.w.s., mi jedan dan dođe u moju sobu. Sa mnom su bili moji roditelji i jedna ensarijka. Mnogo sam plakala, a i ensarijaka je lila suze. On sjede pored mene, zahvali se Allahu i reče: „O Aiša! Do tebe je došla vijest o kojoj ljudi pričaju. Ako si uradila ono za što te optužuju, boj se Allaha i pokaj Mu se! On prima pokajanje od svojih robova. Kako je on to izgovarao, suze su mi potekle još jače, tako da nisam ništa osjećala. Čekala sam da moji roditelji nešto odgovore Poslaniku s.a.w.s., ali su oni ćutali.“ „Tako mi Allaha, smatrala sam sebe mnogo manjom od toga da Poslaniku s.a.w.s., siđe objava o mome slučaju. Priželjkivala sam da Poslanik s.a.w.s., usnije san u kojem će vidjeti moju nevinost, ili će saznati na neki drugi način. Međutim, desilo se da me Allah spomene u svojoj knjizi, u ajetu koji će se učiti na namazu do Sudnjega dana.“

Eto koliko je skromna naša majka Aiša r.a. bila. Pomišljala je da će Allah otkriti istinu putem Poslanikovog sna ili na neki drugi način. Ni na kraj pameti joj nije bilo da će je Uzvišeni pomenuti u svojoj Knjizi, da će joj pomen uzdignuti i da će njen događaj u ajet staviti, da ga ljudi vječno pominju. „Kada sam vidjela da moji roditelji neće ništa kazati, rekla sam im: „Zar nećete odgovoriti Allahovom Poslaniku“? Oni rekoše: „Tako nam Allaha, ne znamo šta da kažemo!“
Aiša r.a., nastavlja: „Tako mi Allaha, ne znam da je u jednu kuću u Medini ušlo ovakvo iskušenje kakvo je ušlo u kuću porodice Ebu Bekr.“

 Poznato je da su velika iskušenja trpili svi poslanici. Kroz historiju se jasno vidi da su iskušenja dolazila shodno imanu kojeg određena osoba ima u tom trenutku. Aiša r.a., je bila predmet napada sa svih strana. Čista i čedna žena da bude optužena za potvoru, uistinu je to veliko iskušenje. Naša majka, Aiša r.a., je bila jakog imana, imala je duboko uvjerenje u sve što je Poslanik a.s. donosio. Zato su ovim događajem podignuti njeni stepeni kod Allaha. Tako vjernik gleda na sva iskušenja. Kada je Poslanik s.a.w.s., kazao: „O Aiša! Do tebe je došla vijesti o kojoj ljudi pričaju. Ako si uradila ono za što te optužuju, boj se Allaha i pokaj Mu se! On prima pokajanje od svojih robova.“- kada sam vidjela da moji roditelji neće ništa reći, ja sam kazala: „Tako mi Allaha, neću činiti tewbu, za ono što ljudi govore. Da potvrdim ono za što me optužuju ljudi, a Allah je svjedok da je to laž, vi biste mi povjerovali. A ako negiram ono za što sam optužena, ne biste mi povjerovali“. Tada sam pokušala da se sjetim imena Jakuba a.s., ali neuspjeh, pa rekoh: „Kao što je kazao Jusufov otac (Jakub a.s.): "a lijepi sabur, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite."- (Sura Jusuf, 18. ajet)

Kao što već spomenusmo, ovakva iskušenja dolaze samo onim najiskrenijim robovima. Ovakvi događaji prave istinske heroje, bili oni muškarci ili žene. Kada osoba prolazi kroz ovakav period, velika je vjerovatnoća da će iz njega izaći jača i spremnije osoba.

Aiša nastavlja: ‘’Tako mi Allaha, nakon tih mojih riječi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ustao sa svoga mjesta niti je iko iz kuće izašao. Legao je na istom mestu. Ja sam znala da sam nevina, i nisam se bojala. Znala sam da Allah nije nepravedan i da će pokazati da sam čista od onoga što su govorili o meni. Pogledala sam u Poslanika s.a.w.s. Iako je bila zima, veliki grašci znoja slijevali su se niz njegovo lice i ja sam znala da mu silazi Objava. Nakon što se smirio, nasmijao se i prvo što je rekao bilo je: ‘’Raduj se Aiša, Allah Uzvišeni te oslobodio.’’

 Aiša r.a., je bila čista od potvore i bila je sasvim sigurna da će doći trenutak kada će se pojaviti istina. Nije posustajala u ubjeđenju da će joj Allah poslati spas. To što je plakala i bila tužna je bio razultat njenih emocija i činjenice da su joj se i najbliži na neki način udaljili. Mjesec dana je trajala ta nesreća. I onda, došao je i taj trenutak. Aiša r.a., je mogla odahnuti. Mogla je ponosno podići svoju glavu. „Onda je Poslanik s.a.w.s., otišao i održao govor ljudima u mesdžidu. Proučio im je ajete koje je Allah spustio“- nastavlja Aiša r.a. Prenosi se da je Aišina majka, Ummu Ruman, kazala: „Kćeri moja, idi i zahvali Poslaniku s.a.w.s! Aiša je kazala: „Ne majko, tako mi Allaha, samo Gospodaru pripada zahvala.“ Poslanik se na to nasmijao.

Pogledajmo ajete koji su došli kako bi oslobodili Aišu, našu majku! Ovi ajeti su pokazali istinu, a uništili laž! Ovi ajeti će se ponavljati i učiti do Sudnjeg dana!

 “Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita potvora!" Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovome i na onome svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: “Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!’ Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici” (Sura En Nur, 11- 17)

Allah je istina, voli istinu i sigurno da će je ostvariti. Ako si nevin/a, moraš biti sasvim uvjeren/a da će te Allah odbraniti i zaštititi. Čak i ako pomisliš da je nemoguće da će se stvari odvijati u tvoju korist, ne gubi nadu! Sigurno da postoji mudrost zbog čega je to tako. Mi ne vidimo šta je dobro za nas a šta ne. Aiša r.a., je sigurno bila razočarana kada je uvidjela da je potvora ostavila traga i na njene najdraže. Nikada ne dozvoli da neki tvoj postupak ili govor izazove nešto zbog čega će te ljudi optužiti! Allahov Poslanik s.a.w.s., jedne prilike je prolazio sa svojom hanumom Safijom, pored dva časna ashaba. Bio je mrak, pa je Poslanik s.a.w.s., uzviknuo: „Ovo je moja supruga Safija!“ Znao je Poslanik a.s. da je sumnja jako opasna i želio je da je maskimalno potisne i udalji. I mi se moramo navikavati na ovakve postupke. Ukoliko se neka pojava može protumačiti na nekoliko načina, budite sigurni da se neće protumačiti samo onako kako vi to želite. Zato pokušajte dati sve od sebe da otklonite svaku sumnju, tako što će te obznaniti postupak koji može da dovede do pogrešnog razumijevanja! Obznanite i pojasnite šta ste željeli reći ili uraditi! Da ljudi slijede Poslanikov a.s. primjer „Ovo je moja supruga Safija“, prekinuli bi mnoge optužbe i sumnje.

 Navedimo primjer! Ukoliko neko putuje, a kući ostavlja svoju suprugu, pa zaduži brata od svoje supruge da s vremena na vrijeme posjeti svoju sestru. U takvoj situaciji, komšiji može da bude sumnjivo da mladi čovjek ulazi u kuću, dok je vlasnik kuće odsutan. Dakle, šejtan neće mirovati i dat će sve od sebe da optužiš nedužnu ženu da joj je neko dolazio u kuću. Da se to ne bi desilo, čovjek mora da obavijesti komšiluk da je on na putovanju, a da će njegovu suprugu ponekada obići njen brat. Takvih i sličnih slučajeva ima jako puno, te je potrebno blagovremeno reagovati, kako se ne bi pojavila fitna.

Događaj potvore je bio jedna velika opomena medinskom društvu. Potvora i razne optužbe mogu biti pogubne, te uništiti čovjekov život. Zbog jedne izgovorene riječi, čovjek može biti bačen u dženennem. To posebno dolazi do izražaja u današnje vrijeme kada su dostupne internet komunikacije i portali. Sve to olakšava zlobnicima da prenose vijesti koje nisu tačne. Islam čak spriječava da čovjek loše misli o nekome drugome, bez jasnog dokaza. I u tome je jedinstven, bez premca. Naša majka, Aiša r.a., je čista i nevina na ono čime su je optuživali. Njenu čistoću je potvrdio časni Kur`an, i to nam je dovoljno. Oni koji je optužuju i dan danas, negiraju riječi Kur`ana i sigurno će proći kao i oni koji su potvorili Aišu r.a., za vrijeme Muhammeda s.a.w.s.

Izvor: nabulsi.com Prevod i obrada: Akos.bA

27.11.2014.

Bogobojaznost Ubejda b. Umejra

Živješe u Meki žena koja je bila izrazito lijepa. Jednog dana dok je gledala svoje lice u ogledalu, zadivljena svojom ljepotom, reče svome mužu: Misliš li da ima neko ko bi mogao vidjeti moje lice, a da ga to ne zavede. Naravno da ima, ponosno odgovori on. A ko je to - upita ona znatiželjno. Ubejd b. Umejr - odgovori on. Hoćeš li mi dozvoliti da ga probam zavesti - upitno će ona? Naravno da hoću - odgovori on.
Nakon toga ona ode, te se uljepša, namirisa, obuče najljepšu odjeću, a zatim ode kod iskrenog Allahova roba, Ubejda b. Umejra koji je bio u mesdžidu Kabe.

 Ušla je u mesdžid pretvarajući se da ga želi upitati neko pravno pitanje, pa kada ljudi napustiše Ubejda i on osta sam priđe mu kao da želi da ga nešto upita.
Kada mu se dovoljno približila otkrila je svoje lice pred njime, koje je blještalo kao da je dio mjeseca. Vidjevši šta je uradila, Ubejd obori pogled, pa joj reče: O Allahova robinjo, pokrij svoje lice.
O Ubejde, ja sam zavedena tobom, moje srce izgara od ljubavi prema tebi, i ti znaš šta ja hoću od tebe, pa ispuni moju želju - reče ona.

Upitaću te nešto - reče on, pa ako mi iskreno odgovoriš razmisliću o tvojoj ponudi.
Tako mi Allaha sve što me upitaš iskreno ću ti odgovoriti - reče ona.
Reci mi kada bi melek smrti došao da ti uzme dušu dali bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju? Ne, tako mi Allaha - odgovori ona! Iskreno si odgovorila - reče on.

Reci mi, da si sada spuštena u kabur, i da si u iščekivanju kaburska patnje, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju? Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - reče.

Reci mi, kada bude podjela knjiga na sudnjemu danu, a ti neznaš u koju ruku češ je dobiti - u ljevu ili u desnu, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - ponovo će on.

 Reci mi, kada budeš prelazila preko sirat ćuprije, i budeš u neizvijesnosti da li ćeš uspijeti ili ne, da li bi onda voljela da sam ti ispunio želju. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - ponovo će Ubejd.

Reci mi, kada dođeš do vage na kojoj će se vagati dijela, i budeš u neizvijesnosti da li će prevagnuti tvoja dobra ili loša dijela, da li bi tada voljela da sam ti ispunio želju. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - reče on.

Reci mi, kada staneš pred Allahom polagati račune, da li bi voljela da kod sebe imaš to djelo koje sada tražiš. Ne, tako mi Allaha - odgovori ona. Iskreno si odgovorila - reče.

 Zatim joj se obrati riječima: Boj se Allaha, o robinjo Svevišnjeg i Moćnog, Allah je Taj koji je prema tebi neizmijerno dobar, i koji te mnogim blagodatima obdari - zatim ustade i ode. Ona, došavši kući, muž je upita: Šta si uradila sa Ubejdom?! Ona mu odgovori: Ti si propalica, i ja sam propalica, i svi smo mi propalice, samo je Ubejd onaj iskreni. Nakon toga ova žena se iskreno pokajala, te se okrenula iskrenom obožavanju i robovanju Allahu dž.š. putem namaza, posta, skromnosti, a njen muž bi govorio: Šta mi uradi Ubejd?! Pokvari mi ženu; svaku noć mi je bila kao nevjesta, a sad mi je postala asketa.
 (Revdatul-muhibbin, Imam Ibnul-Kajjim rhm.) Izvor: medina-bosna.net

25.11.2014.

Divna dova!



Gospodaru naš, našu bol zamjeni utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću. Gospodaru naš, neka jekin zgasne požudu srca, neka rijeka imana utrne žar duše. Bože, umornim očima podari siguran san, nemirnim dušama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Bože, neka Tvoj nur prosvijetli izgubljene oči, neka zalutali nađu Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.

Gospodaru naš, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna šejtanska šaputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrši sve spletke šejtanske. Bože, sačuvaj nas od tuge i brige, a iz naših duša odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoć tražimo. Ti si naš Gospodar i Zaštitnik, pa divnog li Gospodar i Pomagača.

22.11.2014.

UZMI MED I NE RAZBIJ KOŠNICU


Nježnost je ukras svemu. Ona sve brige otklanja. Blag način razgovora, iskren osmijeh kada je teško i lijepa riječ, sve su ovo prefinjenosti i odmor sretnih. To su i osobine vjernika koji je poput pčele. Ona se hrani lijepim, proizvodi lijepo i kada sleti na neki cvijet, ne uništava ga, jer Allah blagodari one koji su blagi i nježni, a ne one koji su grubi i nasilni.

Tako postoje ljudi zbog čije pojave srca zatrepere, duše se ushite i pogledi se raznježe, jer su takvi ljudi među nama omiljeni. Njihove riječi drage su nam bilo da nam oni što daju ili uzimaju, bilo da prodaju ili kupuju, dolaze ili odlaze.

Stjecanje prijatelja jeste, uistinu, umijeće koje poznaju plemeniti ljudi i dobročinitelji. Njih uvijek okružuju skupine prijatelja. Ako su prisutni u društvu, osjeća se veselje i radost. Ako su odsutni, prijatelji za njih pitaju i uče dove.

Ovi sretnici imaju etičko načelo koje glasi: "Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (El-Fussilet, 34.) Pred njihovim toplim emocijama, iskrenom dobrotom i velikodušnim praštanjem topi se mržnja. Loše zaboravljaju, dobročinstvo pamte. Pogrdne i ružne riječi ne primaju k srcu, već puštaju da se njihov eho bespovratno izgubi u daljini. Ljudi su od njih sigurni i mirni.

" Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani. Vjernik je onaj od koga je sigurna imovina i život drugih ljudi." (Hadis)

"Allah mi je naredio da budem dobar s onima koji me izbjegavaju, da praštam onome ko mi nepravdu učini i da udijelim onome ko meni ne daje." (Hadis)

"Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskodici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine." ( Alu Imran, 134.)

20.11.2014.

SubhanAllah a kakav je naš namaz?!

Hatim el-Esama su pitali kako postiže skrušenost u namazu.
On odgovori:

"Kada stupim u namaz i izgovorim tekbir, zamislim Kabu ispred svojih očiju, Sirat - ćupriju ispod svojih nogu, Džennet sa svoje desne a Vatru sa lijeve strane. Zamišljam da je melek smrti iza mene i da Božiji Poslanik s.a.v.s., posmatra kako obavljam namaz. Pritom pomislim da mi je to posljednji namaz. S najdubljim poštovanjem izgovorim tekbir, zatim anstavim s prisebnošću učiti; ponizno ruku činiti i skrušeno na sedždu padati. U namazu pojačavam strah od Allaha i nadu za Njegovim oprostom. Kada predam selam, nisam siguran da li mi je namaz primljen."


Stariji postovi

<< 12/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2043